U TRI PM

Odbili me P i M. Neće tiskat moju knjigu.

Zahvaljuju na ponuđenom materijalu i žele mi više sreće s nekim drugim izdavačima. Hvala lijepo. Svi me tješe. Spominju da P i M nisu jedini i da to ništa ne znači (osim da se jednom čovjeku, koji se baš taj dan možda „ustao na lijevu nogu“, nije svidjela moja knjiga), kažu da pokušavam dalje s nekim drugim izdavačima, spominju da su onu (ne mogu se sad sjetit imena) što je napisala Harrya Pottera odbili 15 puta, govore mi tko još kupuje knjige u knjižarama, govore mi da je objavim kao e-knjigu, bitno da je ljudi čitaju, nije bitno u kojem obliku i sl…..

Zahvaljujem svima na podršci, suosjećanju i dobronamjernim savjetima. U pravu su, ali teško mi se otet razočaranju.

Situacija me podsjeća na onu kad sam ja svom sinu prodavala sličnu foru dok je bio mali. Skupljao on neke Yogioh karte i Bionicle (nekakvi transformeri). Ja ispočetka kupovala bez pogovora, ali potrajao taj njegov interes, a original Bionicli kao i Yogioh karte skupi i vidim ja ne ide to tako više pa pokušam s znatno jeftinijim „alternativnim rješenjima“ (čitaj kopijama). Složim Marku priču, tipa kao „Nećeš vjerovat sine, skoro iste takve karte i transformeri a upola jeftiniji“ Marko je bio mali, bespogovorno vjerovao svojoj majci, ali ipak me je malo sumnjičavo gledao, te na kraju ipak pristao na te duplo jeftinije alternativne varijante. Izvjestan period je to trajalo, dok jednog dana mali ne dođe i kaže mi:
„Ja hoću prave Bionicle i prave Yogioh karte, a ne ova sranja“.

Tako i ja, super mi je Internet, super su mi e-knjige, ali ja bih htjela pravu pravcatu, uvezanu knjigu sa mojim imenom gledati na policama knjižara. Možda nisam dovoljno moderna i trendi, ali to mi je u ovom trenutku stvarno velika želja.
P i M su poznate izdavačke kuće. Ne spominjem im imena, ne bi bilo korektno. Recimo da P može biti psihološki, vezujemo ga uz nečiju osobnost, možete ga otvoriti na društvenim mrežama….Recimo da M često možete naći u crkvama, dvorcima, bolje uređenim kućama.

Znate šta? …što se mene tiče i P i M mogu lijepo ići u 3 PM……

Prvi su kojih sam se sjetila i poslala im knjigu, s nadom da će jedan od njih objaviti moj književni prvijenac. E pa neće, ne uklapa im se izdavački plan ove godine ili tako nekakva slična odbijenica. Uglavnom „dvojka“. Splasnuo mi početni entuzijazam, barem na pola.

Ali pribrala sam se nekako i poslala knjigu trećem izdavaču i strpljivo čekam odgovor. Neću ni njega imenovati, reći ću samo da je objavio Rhondu i njezinu Tajnu. Ja nisam nešto osobito tajnovita, nisam ni Amerikanka, ali eto iskreno se nadam da će ih uspjeti zainteresirati jedna Hrvatica bez dlake na jeziku. Sviđa mi se njihov glavni urednik. Nisam pročitala nijednu njegovu knjigu (ako objave ovu moju, obećavam da ću pročitati sve što je napisao, do zadnjeg slovceta!) ali sam ga gledala u njegovoj emisiji na telki. Simpa neki čovjek, kao razumije žene, kuži se u muško-ženske odnose, piše i sam …. pa tko zna … možda mu se i svidi moj uvid iz prve ruke u navedenu problematiku.

Uglavnom nadam se da me neće odbiti 15 puta kao književnicu koja je stvorila Harrya Pottera (J.K.Rowling, provjerila na Google); ma neće sigurno, ja sumnjam da u Hrvatskoj uopće postoji 15 izdavača (zasad znam tri i nadam se da će tako i ostati). Nisam pročitala ni jednu knjigu o Harryu Potteru, niti pogledala ni jedan film o njemu iz jednostavnog razloga što nisam ljubitelj takvog žanra (fantastika, čarobnjaštvo, vještičarenje i sl. me ne zanimaju i ne mogu se uživjeti u takvu tematiku). Ali mi je interesantan životni put njegove autorice i ona uživa sav moj respekt zbog uspjehu kojeg je ostvarila svojom kreativnošću, hrabrošću i upornošću. Nije odustala bez obzira na sve poteškoće koje su je pratile na putu do ostvarenja njezinog cilja, a on je bio – postati objavljivana spisateljica.

I uspjela je ženska, i to kako. Respekt, kapa dolje, bez obzira što mi se njezine knjige uopće ne sviđaju. Ali sviđaju se nekim drugim ljudima, čitaju ih ko ludi, diljem svijeta, i to ne samo djeca, već pripadnici svih uzrasta (na Wikipediji stoji podatak da je do 2011. prodano 45 milijuna primjeraka njezinih romana, prevedenih na 67 jezika; do sada je ta brojka zasigurno znatno veća). Znači ljudi kupuju i čitaju njezine knjige bez obzira na činjenicu da se meni uopće ne sviđaju.

Što želim reći? Pa otprilike, to da shvaćam da je nerealno očekivati da će moju knjigu objaviti baš prvi izdavač kojem je pošaljem (iako sam to, da budem iskrena, zaista i priželjkivala), ali dajte ljudi, objavite je.

Šta znači ako se nekom uredniku, eto baš ne sviđa?
On je samo jedan čovjek koji se možda baš rastao i u fazi je kad mu sve žene idu na živce (a pogotovo one razvedene) ili čovjek jednostavno ne voli autentične životne priče, možda voli fantaziju, čarobnjaštvo, vještičarenje i slična čudesa. Od kud ja znam šta je njemu i zašto mu moja knjiga nije dovoljno dobra da bi je njegova cijenjena izdavačka kuća uvrstila u svoj plan objave (kažu za narednu godinu, šta to znači? … ne može samo u narednoj godini, a u nekim drugim možda dođe u obzir?; nemam pojma nisam se raspitivala, niti ću, ali stvarno nisu egzaktno specificirali tu odbijenicu, pa mi to nije baš načisto, majke mi).

Možda moja knjiga objektivno i nije nešto (iako su se i dragi Tomislav Tomić i njegova prijateljica, bivša urednica u jednoj izdavačkoj kući, zaista pohvalno izrazili o njoj; pa sam se ja na krilima tih pohvala od ljudi iz struke ohrabrila poslati rukopis na adresu P i M). Možda nije napisana onakvim stilom kakvim bi je napisao rutinirani pisac, kojem je to nemam pojma, možda 20-i roman. Možda nikad neće biti najprodavanija knjiga godine, možda nikad neće postat bestseler ….. možda ……, nemam pojma, nisam vidovita i ne mogu to znat.

Ali znam jedno, da to nikad nećemo saznat ni ja ni vi, ako netko tu moju knjigu ne odluči objaviti. Voljela bih da to bude klasična objava (od strane poznate izdavačke kuće, tiskano izdanje, može i meki uvez), nisam odustala bez obzira na odbijenice od P i M, pokušavam i dalje (mada mi se stvarno ne da pokušavat 15 puta, niti ću, jer ne želim dočekati duboku starost čekajući da se netko smiluje i objavi moju knjigu!).
A možda, dok čekam neki razumno prihvatljivi rok za objavu moje knjige, u međuvremenu je i dignem na moju web stranicu, koju namjeravam napraviti, evo sada već kao certificirani life coach i mindfulness trener. A tko zna, možda nešto bude i od ovih mojih edukacija, te se jednog dana i profesionalno počnem baviti time (već sad je nešto, poglavito na osobnoj razini).

Dakle, odbijenica P i M me uspjela nakratko obeshrabriti i poljuljati vjeru u moj kreativni literarni izričaj, pa sam bila doživjela kratkotrajnu bezidejnu, bezinspirativnu epizodu. Ali evo uspjela sam se zbrojiti (što sama, što uz pomoć mojih vjernih dragih, bliskih osoba kojim još jednom ovom prilikom zahvaljujem na moralnoj podršci), realno sagledati situaciju i osokoljeno krenuti dalje raditi ono što me veseli i raduje. To volim i to bih i tako i tako radila, pa taman da nitko nikad ne pročita ni retka onog što sam napisala. Pa evo me, pišem i dalje. Ne mogu precizno procijeniti gdje trenutno jesam sa ovom drugom knjigom, ali i tako mi to uopće nije bitno, pišem dok u jednom trenutku ne osjetim da bi to mogao biti kraj knjige (vjerujem da će to biti onog trenutka kad mi objave moj književni prvijenac).

Nije mi bitno i nisam pod nikakvim stresom. Nema nikakvih rokova koji mi vise nad glavom, te pišem isključivo onda kad dobijem inspiraciju. Tako je najbolje, radim to iz razloga što to volim raditi, a ne zato jer moram i jer mi egzistencija ovisi o tome.
Hvala Bogu da nije, koja je ovo lutrija hoće li ti nešto objaviti ili ne, ovisno o tome što jedna osoba (koliko god kompetentna i stručna bila) kaže o tvojoj knjizi, mislim da bih krepala od gladi.

Hvala Bogu za struju i grijanje imam. J.K. Rowling nije imala, a vidi je sad!
Radujem se, u boljoj sam startnoj poziciji nego ona. Moja životna sudbina, iako slična njezinoj (obje razvedene, samohrane majke sa po jednim djetetom), nije baš toliko patetična i srcedrapna (nisam pisala u kafićima kako bih se ugrijala jer sam ostala bez struje i grijanja (iako je u par navrata prijetio sličan scenarij), ali nadam se da je dovoljno zanimljiva jer o njoj pišem. Ne izmišljam nikakav lik niti pišem o njegovim izmišljenim dogodovštinama. Moj lik je stvaran i sve njegove dogodovštine su potpuno istinite i autentične. Možda ima ljudi koji bi to voljeli čitati, ja se barem tome nadam.

Autorica Harrya Pottera sad ima struju i grijanje (u svim svojim dvorcima), sretno je udana (u međuvremenu se udala za nekog super lika, liječnika po zanimanju), basnoslovno je bogata i objavljuju joj sve što napiše.

Ja struju i grijanje imam, dvorci mi ne trebaju, basnoslovno bogatstvo također. Sve što želim je da mi objave knjigu, normalno ko čoviku kako se knjiga i objavljuje, da je u knjižarama i da je rado čitana. Naravno nemam ništa ni protiv super lika, može biti i doktor, ali ne nužno.

Eto to bi bilo to što sam u ovom trenutku željela podijeliti sa vama glede trenutnog statusa moje prve knjige.