MOJA TAJNA(RHONDA I JA)

Prije 20 godina raspao mi se život.

Skoro preko noći je nestalo sve što sam gradila, sve u što sam vjerovala. Muž je našao ljubavnicu i odlepršao iz našeg doma (doduše povremeno se u njega vraćajući, jer je on ipak bio u njegovoj roditeljskoj kući, a i pomalo pokušavajući „sjediti istovremeno na dvije stolice“).

I Rhondi Byrne se život iznenada raspao. Ali ona se skulirala znatno brže nego ja. Za jednu godinu. Pišljivu jednu jedinu godinu, a meni je trebalo 15 jebenih, dugih godina. Vjerojatno mislite da je to zato što se Amerikanke znatno brže skuliraju i oporave od nepredviđenih životnih okolnosti negoli mi Hrvatice. Nije zato. Ona je otkrila Tajnu (snimivši o tome istoimeni film i napisavši istoimenu knjigu) iz stotinu godina stare knjige koju joj je poklonila kćerka Hayley.
Još jedna razlika između nas; ja nemam kćer već sina (a stvarno se ne sjećam kad mi je on nešto poklonio, a pogotovo ne u to vrijeme, imao je svega jednu do dvije godine).

Jedina sličnost koja mi pada na pamet je da smo obje ženskog roda i da smo se našle u gabuli. Za početak dovoljno.

Rhonda je otkrila Tajnu odnosno zakon privlačnosti i kao svaka pametna i lukava ženska počela ga primjenjivati u svakodnevnom životu.

Bila je uporna, zakon je naravno funkcionirao i eno je, sretne, zadovoljne, vrlo bogate, simpatične ženice koja nam se smiješi sa korica svoje knjige (koja je naravno postala bestseler, a da o filmu i ne govorimo).

Ja nisam znala ni za kakav Zakon (u stvari jednom mi je policajac došao na kućnu adresu uručiti kaznu za ne vezanje pojasa u autu; to su svi moji doticaji sa zakonom), ni za kakvu Tajnu (tajne je znao i imao moj muž ali mi ih nije otkrivao; a bolje da i nije, od njegovih tajni život mi se i raspao). Tako da vam ja nisam baš ni pobornik Zakona, kao ni pobornik Tajni. Ali sam tvrda hercegovačka tikva, uporna ko mazga, i po staroj hercegovačkoj „Uzdaj se u se i u svoje kljuse“, zasukala rukave i ponosno uzdignutog čela – arbajt, arbajt, samo arbajt…, i tako punih 20 godina. I eto hvala Bogu (a njemu uvijek neizmjerno zahvaljujem i moja vjera je neizmjerna, kako u njega tako i u sebe) sve sam nekako uspjela izgurati; odgojiti sina, izgraditi karijeru, kupiti stan, auto …sve što je trebalo. Ali dozlogrdilo brate više. Dosadilo mi više to neprestano crnčenje.

Hoću i ja svoj Zakon!!
Hoću i ja svoju Tajnu!!

Ali uvijek su mi bili puno draži originali od kopija. Ne zato što sam snob (dobro jesam malo), već kako cijenim sebe i svoj vlastiti rad, stečena znanja i iskustva, jednako tako cijenim i druge, njihov rad i njihova stečena znanja i iskustva. Pa onda ne mogu i neću kopirati Rhondu. Ona ima svoj Zakon i svoju Tajnu. Ja imam svoje. I svak’ sebi. Tako je najbolje.
„Svoje ne damo – tuđe nećemo“ !
Ajde barem jedna dobra deviza iz naše soc prošlosti.

Rhonda drži ti svoje, a ja ću po svome. Samo bez muke. Sada posve opušteno, Boga na pomoć i to je to. Bit će sve u redu.
Ma, Rhonda je super. Puno toga je istinito u toj njezinoj knjizi. Ja sam veliki pobornik pozitivne psihologije i potpuno sam uvjerena da naše misli određuju kakav ćemo život živjeti, i da moramo misliti pozitivno ako želimo da nam i život bude takav. Sve je to u redu. Ali nije mi jasno šta je zapela s tim božjim Svemirom. Te Svemir ovo, te Svemir ono … jeba je Svemir!

Eto to mi ide na živce. Pa nazovi ga kako Bog zapovijeda – Bog, i to je to. Ne znam zašto bi Svemir bio prihvatljiviji od Boga. Moram naći nekog da mi otkrije tu Tajnu. Ili još bolje, nek je otkrije Rhondi.

Ili još bolje ….zamislite tandem, moj bivši i Rhonda. Ja upravo zamislila, vizualizirala u trenu, slika jasna ko dan. On pun tajni ko šipak, a ona ne zna držat jezik za zubima!
Provizija meni naravno, jer ideja je moja. Eh dragi bivši, kako god okreneš, ili Rhonda ili ja, isto ti se piše – Tajne nema više!

Eto vidite moć pozitivnih misli, vizualizacije i nadahnutog inspiriranog djelovanja. Zorno prikazano.

Zaradu od moje knjige (naravno, ako ikad bude objavljena) zadržavam samo za sebe, i Rhonda i bivši imaju više nego dovoljno.