ŽIVOT U DOBA KORONE

Trudim se odgovorno ponašati, ali ne i podleći kolektivnoj panici i histeriji oko korone. Ide mi više ili manje dobro. Ispočetka, dok je sve izgledalo kao zezancija i korona predočavana kao malo jača gripica, nije bilo mjesta ni panici, niti histeriji.

Onaj srpski pulmolog i pedijatar (Branimir Nestorović) je čak rekao da je to „najsmešniji virus u istoriji čovečanstva“.
Rekli su nam da koronu imaju Kinezi i da od nje umiru stare babe.

Izgleda da Kinezi imaju puno starih baba, doduše sada baš i ne, nakon općeg pomora starih baba.
Ne znam kako objašnjavaju činjenicu da im je umro onaj liječnik (Li Wenliang) koji je prvi upozorio na virus korone, čovjek je imao 34 godine. Meni se čini da nije bio stara baba.

Umrlo i puno Talijana. Talijani nisu Kinezi, ali valjda i oni imaju puno starih baba.

Umiruju nas da je smrtnost od korone jako mala.

Samo 0,2 % ako ste mlađi od 40 godina; 0,4 % ako ste između 40-50 godina; 1,3 % ako ste između 50-60 godina; 3,6 % za one između 60-70 godina; 8 % za one između 70-80 godina, a 14,8 % za starije od 80 godina.

Ja se slažem, sve je to ok, smrtnost od korona virusa je zaista relativno mala ako ste mlađi, zdravi ljudi sa dobrim imunitetom, smrtnost raste što ste stariji i kronični bolesnici, oslabljenog imuniteta.

Kad si tako čovjek predoči stvari, smireno i logično razmisli o novonastaloj situaciji, te se odgovorno ponaša, nastojeći zaštititi i sebe i duge, normalno da je zabrinut kao i svako drugo normalno biće; dakle u granicama normale.
Strah ga je, ali šta ćemo, živjet se mora, poduzimaš sve što je u tvojoj moći, slijediš naputke epidemiologa, kriznih stožera, županija, ministara, premijera, vlade …. i svih ostalih kompetentnih, koji o koroni nešto znaju i imaju nam nešto za reći.

Dakle, ponašajmo se odgovorno, ali bez panike.

Ja vjerujem da su u pravu i da sve to stoji, osim ako ne umrete, za vas je tada smrtnost 100 % .
E to je već brojka od koje te zazebe oko srca i uhvati pravi napad panike !☺

Published by sanjaradeka

„To je prava radost u životu – biti iskorišten za svrhu koju sami smatrate silnom. Biti sila prirode, a ne grozničavi mali kup bolesti i nesreća koji se žali da svijet ništa ne čini kako bi ga učinio sretnim. Smatram da moj život pripada cijeloj zajednici i do kraja mog života moja je privilegija činiti za nju sve što mogu.“ Duboko su me se dojmile ove riječi Georga Bernarda Shawa kad sam ih pročitala, prožele su cijelo moje biće, dotaknule su moju dušu, moje srce i u trenutku jasnoće, trenutku stvarnom i nadrealnom u isto vrijeme, bilo mi je jasno – To je moja misija. Raditi ono što znam najbolje što mogu na dobrobit sviju, to je moja misija. Moji projekti, moje knjige, moje slike moj su kreativni izričaj, ali oni nisu samo to, nisu samo odraz moje nadahnutosti i trenutne inspiracije. Oni su puno više od toga. Moj su dar vama, moj su dar cijeloj zajednici jer moj život nije samo moj, moj život pripada cijeloj zajednici, a ja samo radim ono što znam i volim, najbolje što mogu.

Leave a comment

Design a site like this with WordPress.com
Get started