TKO JE ŠEF?

Mirna sam.

Govorim iz srca, prihvaćajući sve što je bilo, sve što je i sve što će biti.

Ne sekiram se. Ja nisam šef. Šef se sekira. Preuzeo je sekiranciju na sebe, kao što svaki dobar šef čini uostalom. Ja odradim svoje, najbolje što mogu naravno (želim da budemo zadovoljni i ja i šef), a ostalo je na njemu, šefu naravno. Ta to je i uloga svakog dobrog šefa, da se pobrine da krajnji ishod bude dobar. Ni on se ne sekira previše, jer zna kako se to radi.
Radio je to već tisuće puta, milion puta, beskonačno mnogo puta, tako da imam beskonačno povjerenje u njega. Ne znam kako, ali uvijek na kraju sve ispadne ok. Ne moram ni znati kako, nisam plaćena za to. Ja sam samo dobar radnik (čak štoviše jaaaako dobar radnik), a on je ipak šef (i to jaaaaako dobar šef) i to je njegov posao.

I to tako funkcionira u svakoj firmi, na svakom poslu. To je preduvjet da bi firma dobro funkcionirala i bila prosperitetna.
To tako funkcionira, općenito, u cijelom Svemiru. Da bi nešto dobro funkcioniralo mora se znati tko je šef, a tko radnik. Hijerarhija postoji svugdje. Hijerarhija je garancija reda, a reda mora biti, ako želite da stvari dobro funkcioniraju.

Shvatite vaš život kao dobro uređenu, prosperitetnu firmu. U kojoj postoji hijerarhija. U kojoj se zna tko je tko. U kojoj se zna tko je radnik a tko šef. U kojoj se zna čiji je što posao. U kojoj se zna za što ste točno plaćeni, koji je obujam i opis vašeg posla.
Dakle, radite svoj posao, najbolje što možete, a šefu pustite njegov posao, da ga radi najbolje što može. Ne petljajte se previše u njegove odluke, jer on je ipak šef i zna bolje od vas. Jer vi ste ipak samo radnik.

U firmi se ne bunite, normalan vam je takav poredak stvari.

Zašto bi se onda bunili u svom životu ? Zašto ne prihvaćate takav poredak stvari u svom životu? Zašto ne radite vaš posao, a Njemu prepustite da radi Njegov posao? Zašto se sekirat za nešto za što nismo plaćeni?

Budite pametni i lukavi. Niste dovoljno plaćeni da biste se sekirali za firmu, šefa i njegov posao. On je. Pustite ga da radi.
A i uostalom „Di je puno babica, kilavo je dite“.
Šef ima svoje planove sa svojom firmom (mojim životom) i sa svojim radnicima (pa tako i sa mnom, njegovim radnikom). Ne miješam se u te planove. Slijedim ih. Uzdam se u Šefa i njegovo vodstvo. Motiviran je i dobro plaćen za svoj posao. Vrlo je kreativan i vizionarski nastrojen. Vidi puno dalje nego što ću ja ikad vidjeti.

Dobar sam učenik, pa i ja povremeno imam te vizionarske ideje, bljeskove lucidnosti i inspiracije. Čiste inspiracije kojoj se prepuštam odmah čim je osjetim. I nadahnuto djelujem (jer kako inspiracija iznenada dođe, tako isto brzo prođe ako ne uhvatiš trenutak i djeluješ promptno). Djelujem u trenutku nadahnute, inspirirane akcije, ne čekam da taj trenutak prođe.

I to je sve što ja radim. Učim od šefa. Dobar sam radnik jer sam dobar učenik. Ne zanosim se idejom da je išta moja zasluga. Šefova je. On je dobar šef. Za dobro obavljen posao imam raznorazne beneficije, koje mi nesebično daje i ja ih koristim.
Za loše obavljen posao dobivam „packe“, i šef me uvijek natjera da pokušam skužiti gdje je greška i iznova napravim posao. Ovaj put bez greške. Jer dobar sam učenik i dobar radnik.

Šefova sam uzdanica, čovjek od najvećeg povjerenja. Ne boji mi se povjeriti svoju firmu.
Zahvalna sam mu, što je izabrao baš mene, jer mogao je i nekog drugog.

Ali nije !

Hvala ti Šefe !