Da li smo rođeni da živimo ili da preživljavamo?
Da li je u osnovi našeg postojanja samo potreba za razmnožavanjem i produljenjem vrste?
Da li opstaju samo jači ili i oni slabiji imaju šanse za život?
Da li je sve u funkciji funkcionalnosti?
Zašto prekrasni paunovi imaju svo to živopisno perje po sebi, kad bi komotno mogli živjeti i kao jedna obična, bezlična kokoš?
Zašto prekrasni leptiri imaju sve te raznobojne šare po svojim krilima kad bi mogli živjeti i kao jedan obični moljac?
Čemu sve te čudesne boje, zvukovi, mirisi, okusi …..?
Čemu sva ta ljepota; koja je njezina funkcija?
Darwinova teorija, teorija evolucije živih bića ne daje nam odgovor na ova pitanja. Prema Darwinu i njegovoj teoriji, u prirodi svaka vrsta koti više jedinki nego što se može održati na životu, te zbog toga dolazi do borbe za opstanak, u kojoj preživljavaju i dalje se razmnožavaju jedinke bolje prilagođene uvjetima okoline.
Znači zahvaljujući prirodnom odabiru odnosno selekciji, preživljavaju i razmnožavaju se samo najjači od nas, pri tom prenoseći svoje gene na potomstvo i na taj način osiguravajući nastavak vrste.
Darwin ne poznaje (ili ne priznaje) druge teorije osim ove svoje. Ne priznaje ljepotu, altruizam, zajedništvo …, po njemu pčele ili mravi uopće ne bi trebali ni postojati, ili barem ne bi trebale postojati radilice i radnici koji se uopće ne ševe, već samo rade na dobrobit cijele pčelinje ili mravlje zajednice.
A eto opet postoje ….
Po Darwinu, boje također ne bi trebale postojati osim u funkciji mimikrije ili stapanja s okolinom; sve u funkciji preživljavanja i opstanka vrste naravno.
E moj Darwine, tužan je taj tvoj svijet bez boje u kojem preživljavaju samo najjači …
Postoji jedan drugi svijet prepun prekrasnih boja jesenjeg lišća, zvjezdanog neba, morskog plavetnila, cvrkuta ptica, čudesnih šara. Postoji jedan drugi svijet, po tebi potpuno nefunkcionalan i nepotreban. Postoji jedan drugi svijet koji nije zasnovan na tvojoj rigidnoj teoriji evolucije. Svijet u kojem pravo na život imaju svi. To je moj svijet dragi Darwine.

Obožavam prirodu, biologiju, genetiku i uvijek sam imala čiste petice iz tih predmeta, iako mi Darwinova teorija evolucije nije sjedala ni u osnovnoj, niti u srednjoj školi. Još manje mi je sjedala na fakultetu, a sada mi pak ne sjeda nikako.
Sve je više i više rupa u Darwinovoj teoriji evolucije, i to nije stav samo religioznih krugova, već sve više znanstvenika uočava ozbiljne propuste ove teorije. Pa zašto bi onda jedino njegova teorija bila smatrana jedinom znanstveno priznatom teorijom (kad već ima više rupa nego švicarski sir), a sve ostale teorije o postanku i opstanku svijeta bile smatrane pseudoznanstvenim teorijama?
Što fali kreacionističkoj teoriji, odnosno teoriji inteligentnog dizajna? Po meni daje više objašnjenja nego što li ih daje sam Darwin, odnosno darvinistička teorija.
Darvinizam i materijalizam ne daju objašnjenja za sve. Poglavito ljudski duh i um u njima ne nalaze svoje odgovarajuće mjesto i objašnjenje. Ljudske kognitivne sposobnosti, kreativnost ljudskog duha, sposobnost zasnivanja morala ne mogu se reducirati na materijalistički fizikalizam i darvinizam.
Pa kad već darvinizam i materijalizam ne daju odgovor na sva pitanja, ne mogu da se ne zapitam: „Što fali Svijetu stvorenom Božjom voljom i njegovom kreativnošću?“
Po mojem osobnom mišljenju ne fali mu ništa. Sto puta mi je bolji od Darwinovog Svijeta.
Što se više obrazujem i proširujem svoje vidike, imam sve više hrabrosti za javno, jasno i glasno reći: „Darwine, ne vjerujem u tvoju teoriju evolucije!“
P.S. I još nešto Darwine, što ti namjeravam reći još od osnovne škole:
„Ja nisam nastala od majmuna!☺“
Čisto, onako samo da znaš šta ja mislim o tvojim „majmunarijama“ ……