Ima jedna izreka Sv. Franje Asiškog koja glasi:
„Bože daj mi hrabrosti da promijenim ono što se može i treba promijeniti, smirenost da prihvatim ono što se ne može promijeniti i mudrost da prepoznam tu razliku“.
Dok je to govorio, Sv. Franjo Asiški zasigurno nije razmišljao o razlici između proaktivnih i reaktivnih ljudi (tada su ih vjerojatno drugačije nazivali), on je samo bio pametan i mudar čovjek (po današnjim kriterijima, proaktivan zasigurno !), te je uočio da postoje stvari na koje možemo direktno utjecati i mijenjati ih (zona našeg utjecaja, prije svega mi sami), odnosno stvari na koje ne možemo direktno utjecati (izvan našeg su utjecaja, ali su nam i dalje zona preokupacije, da ne kažem zona sekirancije).
Mudri ljudi to znaju. I mijenjaju ono što mogu promijeniti – mijenjaju sebe, mijenjaju svoje navike, svoje ponašanje. Ako već i postoji nešto u njihovom životu što ne mogu promijeniti (a zasigurno postoji!), oni to shvaćaju, pa mijenjaju ono što mogu promijeniti – mijenjaju svoja stajališta i način na koji vide probleme na koje nemaju izravnog utjecaja.
Mudre ljude (kao što je bio i sv. Franjo Asiški) danas nazivaju malo drugačije, nazivaju ih proaktivnim.
Tijekom života možete susresti dvije kategorije ljudi, te i sami pripadati u jednu od njih, a to su: proaktivni i reaktivni ljudi. Rekla bih, ako imate sreće, spadate i družite se sa proaktivnim ljudima, ali neću to reći, jer sam i sama proaktivna, te znam da to nije nikakvo pitanje puke sreće, već pitanje slobode izbora i pitanje preuzimanja odgovornosti.
Osnovna odlika proaktivnih ljudi je preuzimanje odgovornosti (za svoju situaciju, svoj život, svoje odluke ..) i to je ono što ih razlikuje od reaktivnih ljudi, kojima su jednostavno svi drugi krivi za ono što ih je snašlo, ama baš svi (od roditelja, bračnog partnera, od šefa, vlade, države, Boga, Vraga …), širok je popis krivaca, a samo jedna žrtva – oni sami glavom i bradom.
Reaktivni ljudi (odnosno ljudi koji pod svaku cijenu izbjegavaju preuzeti odgovornost za bilo što (a kamoli za vlastiti život) će zasigurno proaktivne ljude smatrati nametljivima, čak i agresivnima, što u svakom slučaju nije istinito.
Proaktivni ljudi su jednostavno samo inteligentni i odavno su skužili da je puno pametnije da stvar preuzmu u svoje ruke, preuzmu inicijativu i odgovornost za vlastite postupke, jer oni su svjesni da oni biraju od bezbroj mogućnosti i bezbroj izbora koji im stoje na raspolaganju (dobro, često to nije baš bezbroj, često je to, ipak neki ograničeni broj, ali svako iole pametan, iole proaktivan zna da sloboda izbora postoji i da smo mi ti koji trebamo izabrati, a ne lopticu odgovornosti prebacivati na nekog drugog).
Da ne biste pomislili da su reaktivni ljudi glupi! Ne, nikako, reaktivni ljudi su također inteligentni (i to vrlo !), i odavno su skužili da je puno lakše kritizirati i gunđati, ne preuzimati inicijativu i lopticu odgovornosti vrlo brzo (brže od „vrućeg krumpira“) prebaciti na nekog drugog, bilo koga….pa eto onda tako, njima baš ništa ne ide od ruke jer se cijeli Svemir urotio protiv njih …dašta …ko da Svemir nema drugog posla već baš njih onemogućava u bilo kojoj inicijativi i aktivnosti koju poduzmu. Jedina istina je da oni ne poduzimaju nikakve inicijative i aktivnosti, oni o njima samo pričaju (često čak ni to).
Reaktivan čovjek (i žena naravno) će reći: Kad bih barem ….(slobodno po želji dodajte što god želite).
Proaktivan čovjek (i žena naravno!) će reći: Hoću ….….(slobodno po želji dodajte što god želite).
U svakom slučaju ne očajavajte. Ako ste i reaktivni, niste osuđeni na doživotnu reaktivnost i doživotno igranje uloge žrtve. Ne izvlačite se na determinističke i fatalističke izjave tipa:
„Ja tu ništa ne mogu. Ja sam jednostavno takav. Takva mi je sudbina. Ne isplati se ništa poduzimati. Oni mi to i onako neće dopustiti.“ ………….i sl…..i sl….
Dakle, iako ste možda imali nesretno djetinjstvo, a ni mladost vam nije bila ništa bolja, te ste sada u okružju koje je sve drugo samo ne poticajno, nemate prava osjećati se žrtvom cijeli svoj život i cijeli svoj život ne poduzimati ništa da konce svog života uzmete čvrsto u svoje ruke.
Ja se slažem s Freudom kad kaže da ono što nam se dogodi u djetinjstvu oblikuje naš karakter i ličnost, ali se ne slažem da to u biti upravlja čitavim našim životom, te da su granice i parametri našeg života određeni i da mi tu zapravo ništa više ne možemo promijeniti.
Ja smatram, odnosno potpuno sam uvjerena da mi možemo sve, možemo se mijenjati koliko god i kad god to poželimo. Stvar je u tome da se većina ne želi mijenjati i popraviti na sebi nešto što su npr. njegovi roditelji propustili napraviti u njegovom odgoju. Kažem propustili jer čisto sumnjam da su ga namjerno zajebali (mada, svjedoci smo da ima i takvih zaista loših (ne) roditelja, ali ja ovom prilikom ne želim pričati o njima jer nisam psihijatar, već o prosječnim, normalnim roditeljima recimo jednog prosječnog, normalnog Hrvata/ice.
Dakle, ti naši prosječni roditelji jednostavno nisu znali ili mogli bolje odgojiti nas, negoli što su to i učinili (ajde nađite mi molim vas nekog savršenog roditelja, ja ne znam nijednog !!).
I šta bi mi sad trebali, cijeli život kukati kako su oni krivi za sve naše krive izbore koje smo načinili u životu. Ok je to raditi do neke određene dobne granice, ali nećete valjda i vašim unucima tupiti kako su prababa i pradjed krivi za sve vaše (obiteljske) nedaće.
Ok, kukajte ako vam je tako lakše. Možete okriviti i vladu i državu, osjećat ćete se još bolje negoli da krivite samo vaše roditelje (a i oni će se vjerojatno osjećati malo bolje ako teret krivice za vaše neuspjehe podjele sa vladom, državom ili bilo kime drugim po vašem izboru).
Ili pak od ovoga trenutka možete izabrati biti proaktivni ljudi, te krivnju, kao i zasluge pripisati onome tko to i zaslužuje – vama osobno, glavom i bradom.
Pa ako to odlučite, u svoj vokabular uvrstite izjave tipa:
„Ja mogu i ja biram. Ja se mogu promijeniti i biti bolji. Preuzimam kontrolu nad vlastitim životom. Poduzimam sve što je u mojoj moći da poboljšam situaciju. Mogu ih uvjeriti da ja to mogu“……i sl. …i sl….
Ako prethodne izjave i uvrstite u svoj vokabular, to vas u svakom slučaju još uvijek ne čini proaktivnim ljudima. Znači nije dovoljno samo poput papagaja recitirati afirmativne rečenice, to vas u svakom slučaju ne čini proaktivnom osobom. Još uvijek ste reaktivni s tendencijom promjene vlastitih reaktivnih stavova (što je u svakom slučaju pohvalno, a i nužno potrebno, jer bez promjene vaših stajališta nema nikakve, a kamoli pozitivne promjene kojoj težite).
Da biste uistinu postali proaktivni, morate osim promjene stajališta i vaših pogleda na svijet, iz temelja mijenjati i vaše ponašanje, te poduzimati raznorazne aktivnosti sadržane u prethodnim proaktivnim izjavama.
Pa eto, recept je tu, ništa lakše ….samo krenite ….
Eh da, da ne zaboravim, još samo jedna sitna opaskica, mala ali bitna, koja čini temeljnu razliku između proaktivnog ili reaktivnog čovjeka (odnosno žene):
Proaktivni ljudi imaju muda (uključujući i žene), reaktivni ih nemaju, bez obzira na spol !!!
Otvoreno by Sanja Radeka 