Ona je sama ali ne i usamljena. Ima svoj mali uski krug probranih prijatelja. Ima svoj posao, svoje hobije. Ima svoju malu obitelj. Dočekala je dječicu svoga djeteta.
Ima sve. Ima sebe.
I sretna je. Ona druge čini sretnima.
Nitko drugi nije joj potreban za sreću, ali svi su dobrodošli, dapače. Vrata njenog doma uvijek su otključana i otvorena za sve drage ljude koji žele njeno društvo, i čije društvo ona želi.
Otvorena su i vrata njenog srca. Širom. I nikad više neće ih zatvoriti. Ostaju širom otvorena dokad njeno srce kuca, do njenog posljednjeg udaha.
Potpuno svejedno joj je koji on će biti u njemu. Zna da će biti pravi on. Jer ona je prava žena.
Već će se oni prepoznati nekako. Intuicija joj to govori. Jer u njoj je Žena koja trči s vukovima. U njoj je Boginja. U njoj su duhovi njenih predaka. U njoj je arhetipski tip Divlje žene sa hercegovačkog krša. Otporna je ona i srčana. Hrabra.
I vjeruje. Čvrsto vjeruje. Ne u bajke. Ne u zvijezde. Ne u horoskope. Ne u druge.
Vjeruje u Boga. I u sebe.
Sve što želim je da je život bajka. Bajka života br.1.
I da postoje čuda.
Ali sam isto tako svjesna činjenice da moj život može biti poput bajke br.2, ili bajke br.3, može biti poput bajke xy…..
Dakle nemam pojma što mi život nosi. Što više razmišljam, sve sam uvjerenija da mi je to najveća dosadašnja životna spoznaja.
A možda baš u tome i jeste čar života….da u biti ne znamo što nas očekuje….
Ja se samo moram priviknuti na činjenicu da svoj život u stvari ne mogu isplanirati, niti kontrolirati.
Ja nisam Bog. Nemam pojma što me čeka u životu. Život nije bajka, niti sam ja pisac bajki.
Bože, napravi kako misliš da je najbolje. Pusti ti moje puste želje jer sam ja vrlo subjektivna.
A meni treba objektivan sud nekog puno pametnijeg od mene. Ne brini pri tome.
Ja ću se složiti sa svakom tvojom prosudbom i konačnom odlukom o mom životu ili suživotu sa nekime.
Slobodno izaberi po svojoj volji. I tako me ti poznaš puno bolje nego ja sama sebe.
Sigurna sam da ćeš izabrat puno bolje nego što bih ja.
Otvoreno by Sanja Radeka 
“Sigurna sam da ćeš izabrat puno bolje nego što bih ja.” – toliko mnogo nas to kaže drugima, a i ti drugi to kažu drugim “drugima”. Svejedno svi naprave po svom, a kažemo, ne uči se samo na vlastitim greškama, nego i na tuđim. Nikako da naučimo.
LikeLiked by 1 person
Da u pravu ste. Ja to mogu reći sada jer sam konačno naučila…doduše na vlastitim greškama a ne na tuđim, ali nije bitno… bitno je da sada znam.
LikeLiked by 1 person