SIVO VS CRNO – BIJELO

Kad stvari počnemo gledati sivo?

Kad stvari prestanu biti crno – bijele?

Kad počnemo praviti kompromise sa sobom, sa drugima, sa životom….?

U nekom trenutku, u nekom trenutku života, kad načinimo pakt sa samim sobom i zaključimo da je puno mudrije i lakše stvari gledati sivo, a ne crno ili bijelo. U nekom trenutku prilagodbe i želje da živimo lakše, manje izloženi i ranjivi, želje da nas manje boli, mi to učinimo.

Lakše je sigurno, ali nisam sigurna da nas manje boli. Jer u dubini sebe, u najdubljoj dubini sebe mi znamo….stvari su ili crne ili bijele.

U osnovi stvari i jesu ili crne ili bijele. Ili jesi ili nisi….nema tu između….

Ali koliko nas ima hrabrosti svijet promatrati na taj način?

Malo nas ima…uistinu malo!

Pa tako imamo milijardu opravdanja za sebe, za druge, što smo/su učinili (a nismo/nisu trebali) ili što nismo/nisu učinili (a trebali smo/su)…

Svi mi (ili velika većina nas) zna razlikovati dobro od lošeg, istinu od laži, iskrenost od neiskrenosti, crno od bijelog…učili su nas to od malih nogu.

Dugo godina za mene su stvari bile crne ili bijele, dugo sam živjela u skladu sa svojim uvjerenjima, beskompromisno ustrajavala na nekim svojim idealima, nekim svojim pogledima na svijet, na događaje, na situacije. Puno puta je boljelo, puno puta sam se razočarala, ali bila sam ponosna, uistinu ponosna.

Na sebe.

Ali, onda u jednom trenutku shvatiš da previše boli, da previše krvariš, da se previše trošiš, u jednom trenutku shvatiš da je možda lakše biti fleksibilniji, tolerantniji….u jednom trenutku shvatiš da je možda lakše malo zažmiriti, malo zatvoriti oči, tek toliko da stvari ne vidiš crno – bijelo, tek toliko da stvari postanu sive. Taman toliko da se uklopiš, taman toliko da lakše (pre)živiš.

Ali u osnovi znaš, u osnovi vrlo dobro znaš, da stvari jesu ili crne ili bijele…..

Sve ostalo je zavaravanje samog sebe.

Ja nemam više ni vremena, ni volje, ni živaca, a niti potrebe čitati između redova, analizirati tko je što rekao ili uradio, a mislio je možebitno nešto drugo, peto…deseto… stoto..

Izreke i citati o istini i lažima

Stvari su ili crne ili bijele, nema tu ništa između!

Published by sanjaradeka

„To je prava radost u životu – biti iskorišten za svrhu koju sami smatrate silnom. Biti sila prirode, a ne grozničavi mali kup bolesti i nesreća koji se žali da svijet ništa ne čini kako bi ga učinio sretnim. Smatram da moj život pripada cijeloj zajednici i do kraja mog života moja je privilegija činiti za nju sve što mogu.“ Duboko su me se dojmile ove riječi Georga Bernarda Shawa kad sam ih pročitala, prožele su cijelo moje biće, dotaknule su moju dušu, moje srce i u trenutku jasnoće, trenutku stvarnom i nadrealnom u isto vrijeme, bilo mi je jasno – To je moja misija. Raditi ono što znam najbolje što mogu na dobrobit sviju, to je moja misija. Moji projekti, moje knjige, moje slike moj su kreativni izričaj, ali oni nisu samo to, nisu samo odraz moje nadahnutosti i trenutne inspiracije. Oni su puno više od toga. Moj su dar vama, moj su dar cijeloj zajednici jer moj život nije samo moj, moj život pripada cijeloj zajednici, a ja samo radim ono što znam i volim, najbolje što mogu.

Leave a comment

Design a site like this with WordPress.com
Get started