Otvorim fejs….O čemu razmišljate Sanja?
Šta te briga Mark, baš ću tebi reći!
Ni o čemu Mark, ni o čemu ne razmišljam…osjećam….
Ili evo, kad si već tako ljubopitiv, razmišljam zar si i ti Hercegovac? Samo mi stalno nešto analiziramo, mozgamo, filozofiramo, dumamo. Mislila sam da si ti Židov i da voliš pare. Ma imaš ti naše krvi Mark, garant imaš, i mi volimo pare.
Razmišljam o životu Mark, razmišljam kako manje razmišljati, a više živjeti, više osjećati….
Dosta mi je razmišljanja Mark, ali evo kad već pitaš….
Stvar je u tome da ja volim držati stvari pod kontrolom, svoj život pod kontrolom, jer se tako osjećam sigurnije. Što je valjda normalno i svojstveno svim ljudima. Barem sam tako ja odgajana, da čvrsto držim svoj život pod kontrolom, što je po meni sasvim u redu ako želiš imati neku dozu sigurnosti u životu. Pa lijepo završiš fakultet, pa se udaš, postaneš žena, majka, kraljica, napraviš lijepu kuću, imaš dobru karijeru…i taman kad pomisliš kako sve ide lijepo, tokom koji si zamislio, odjednom preko noći sve nestane, sruši se, prsne kao mjehur od sapunice, i paf….odjednom nemaš više kontrolu ni nad čime, paf…., samo tako, i jedino što možeš kontrolirati su tvoje fiziološke funkcije.
Tako da je to sa kontrolom i sigurnosti (koju pritom osjećamo) u životu vrlo sklizak i nesiguran teren i nitko stvarno nitko ti ne može garantirati ništa (ma koliko god se ti trudio, uzde svog života, čvrsto držati u svojim rukama).
Držanje stvari pod kontrolom umara, jako, barem je mene umorilo, jako. Želim odahnuti, odmoriti se, prepustiti kontrolu nekom drugom (čitaj Svevišnjem), želim se opustiti, prepustiti. Pa šta bude…..
Ali ne ide to samo tako, moj ego i moj um koji su navikli da stvari drže pod kontrolom se bune, ali mislim da napredujem. Postajem više slobodna, više opuštena (manje tjeskobna, nastojim ne brinuti baš o svemu, ili bar ne o onome što stvarno ne mogu promijeniti). Uglavnom nastojim smanjiti svoj ego (što nije baš lagano kod osobe sa izraženim egom, kao što sam ja). Nastojim se prepustiti duhovnom vodstvu, nastojim biti manje fizičko, svojim umom i egom ograničeno biće, a biti više duhovno, ničim ograničeno biće.
Nastojim biti više spontana (koliko god možda „nastojim“čudno zvučalo, budući spontanost isključuje nastojanje i trud, ali ne nalazim prikladniju riječ za ovaj proces kroz koji prolazim), nastojim ne secirati i analizirati baš svaku sitnicu, nastojim pustiti da iznenađenja dođu u moj život (iznenadili bi ste se koliko pozitivnih iznenađenja uđe u vaš život kad se prestanete panično bojati iznenađenja koja bi mogla poremetiti vaš ustaljeni tijek života).
Nisu sva iznenađenja negativna, kako sam to ja često mislila ako na trenutak prepustim kontrolu nad svojim životom, ako samo malo popustim uzde koje tako čvrsto stišćem. Pa evo, iako sam izraziti control freak sa izraženim egom, koji voli biti okružen poznatim okružjem (i na taj način se osjećati zaštićeno i sigurno), nastojim se opustiti i prepustiti. Jer sam umorna, jer ne želim više tako živjeti, jer znam da nije dobro tako živjeti. Isto tako znam da nikad neću biti high tip s glavom u oblacima dima (kojekakvog sumnjivog podrijetla), živjeti u komuni, ne raditi, biti beskućnik, ili šta sve ne, što sam ja zamišljala, da bi se moglo desiti ako svoj život ne držim pod kontrolom.
Dakle, takve stvari ne želim, takav gubitak kontrole ne želim, nikad. Želim „normalan“ gubitak kontrole (ako tako nešto postoji), samo onoliko koliko je potrebno da živim opuštenije, laganije, sretnije. Mogu ja to. Pustila sam nekim svojim talentima (barem ja i nekolicina dragih ljudi smatramo da sam talentirana za to) da izbiju na površinu, da se oslobode i poteku iz mene. Nekima se čini iznenada i preko noći, ali nije, „kuha“ se to u meni izvjestan period, ali moji strahovi i ograničenja su me kočili da ih oslobodim i realiziram.
Sad me više ničeg nije strah. Ne držim se pod kontrolom. Živim….
Zašto Otvoreno by Sanja Radeka?
Zašto odjednom želim biti otvorena sa svima onima koji znaju čitati, i uz to žele pročitat, što ja imam za reći?
Uglavnom zbog onog broja iza „crtice između“…., uglavnom…
Da parafraziram Đoleta: Šta ti je život? Ona crtica između dva broja na nadgrobnom spomeniku.
Vrijeme po malo ali neumitno klizi svima nama. Onaj broj iza „crtice između“ po malo plaši i straši. Navodi na razmišljanje. Toliko toga je što želimo učiniti, isprobati, vidjeti, doživjeti…. a što odlažemo dok ne budemo imali više vremena, kad budemo imali manje posla, kad budemo imali više para, kad budemo u penziji…uglavnom, dok ne dođe neko „pravo“ vrijeme za to.
Budući, najvjerojatnije neću živjeti 150 godina (i 100 mi je sasvim dovoljno), onaj broj iza crtice i nije više tako imaginaran, pa recimo da je došlo „pravo“ vrijeme.
Ne želim živjeti u strahu zbog onog broja koji dolazi iza „crtice između“. Ja želim živjeti slobodno, punim plućima baš zbog tog broja.
Dođe vrijeme kad se zapitaš tko si zapravo.
Tko sam zapravo ja?
Ja sam samo jedna radoznalo zaigrana žena. Iako, ponekad mrzim život, općenito ja ga jako volim. Presretna sam i zahvalna na tom božjem daru. Ne želim ga uzaludno tratiti. To nije samo moje pravo nego i obaveza.
Ja sam znanstvenica i profesorica iz području vinarstva i moja dosadašnja karijera odvijala se isključivo u tom području. Trenutno sam voditeljica znanstvenog projekta VINUM SANUM (vinumsanum.iptpo.hr) koji je zahtjevan i oduzima mi većinu vremena. Ali ne žalim se, volim svoj posao i radim ga punim srcem. Vino će zauvijek biti moja strast.
No, unazad nekoliko godina doživjela sam veliku osobnu transformaciju. Jako me počelo zanimati područje osobnog rasta i razvoja, te sam se poželjela educirati u tom smjeru, što sam i učinila. Certificirani sam life coach i mindfulness trener.
Slikam i pišem. Napisala sam dvije knjige: Hommage jednoj ljubavi i Pedesete su nove tridesete, za koje se nadam da ću ih u doglednoj budućnosti i objaviti. Vidjeti svoje knjige, u koje sam uložila cijelu sebe, na policama knjižara moj je san. Također, počela sam voditi svoj blog Otvoreno by Sanja Radeka, te istoimenu facebook stranicu.
Znači, ja nisam samo znanstvenica, ja sam i štošta drugo. Pa došlo je vrijeme i za to štošta drugo…
Eto Mark, kad me već pitaš o čemu razmišljam.
Eto, uglavnom zbog toga Otvoreno by Sanja Radeka.
Kao da sam sama pisala pojedine delove teksta. Možda je to taj naš znak… I jedva čekam da pročitam knjige! Hajde Sanja 🌹🌸🌼🌺
LikeLiked by 1 person
Je, je…to je taj naš znak, nema šta drugo biti 😍E, i knjige će biti valjda…jednu upravo poslala na neki natječaj, pa šta bude, bit će… 😍 Hvala i lijepi pozdrav Miro!❤
LikeLiked by 2 people
Ja sam rodom iz Mostara. I potvrđujem ovo oko razmisljanja, dumanaj, analiziranja. Nama je u krvi da i imamo sve na oku. Nije to kontrola, samo volimo da znamo kako stvari stoje oko nas. 😀
Cekamooo knjige u izlogu, pa onda i na citanju :***
LikeLiked by 1 person
I ja to stalno svima govorim, ja uopće ne kontroliram, samo volim imat dobar pregled situacije, ali nikako da me skuže. 😀 I uopće nisam tvrdoglava, već samo uporna i nikad ne odustajem…ne kuže ni to!😀 Ma, bit će i te božje knjige, kad tad!!😀 Hvala ti i veliki pozdrav! 😍😍
LikeLiked by 1 person
Neka nama nas 😀
❤ ❤ ❤
Uz Boziju pomoc da knjige ugledaju svjetlo dana, bas onda kada i trebaju. 😍😍😍😍
LikeLiked by 1 person
Hvala od ❤❤❤ !!
LikeLike
Ljubim. D
LikeLiked by 1 person
Hvala od ❤💜💚
LikeLike