KAD TE GOLUB POSERE

Danas prekrasan dan, pravo proljeće. Sunce, cvijeće, pčele, ptice….Divota!

Dojadila mi i ta korona, maske, nedostaje mi druženje, grljenje, ljubljenje. …

 Dojadila mi više i ta zima koja nikako da prođe, bura, kiša, snijeg… Snijeg!!!

Pa za Boga miloga svibanj  je pred vratima! Poželila se društva, poželila se kava…ali brate mili ne da mi se smrzavat na terasama za popit kavu. Hoću pit kavu ko čovik ili je neću piti!

I tako, već dulje vrijeme, uslijed svih naprijed opisanih sranja, kavu pijem doma. Nije loše, nije kafić ali može proć. Čak sam si i aparat nabavila, profi, cakani, mali crveni, retro đir, kava illy odlična…ok je…ali baš mi fali kava u kafiću, da mi je neko napravi, donese, posluži, a ja se lješkarim na suncu, guštam, predem…mmmm…Ali, ništa od toga…uslijed, pogađate već… korona, bura, kiša, snijeg…

Eh, uglavnom danas prekrasan dan, ja presretna. Natučem nove cvike, novi kožnjak (prekrasna brušena ovčja koža, camel boja, neću ni spominjati koliko sam ga platila…to krijem i od sebe!), nabacim osmijeh i s vjetrom u kosi odlepršam popiti kaficu. Na terasi, na suncu, uz more.

Osjećam se baš onako, prpošno, razigrano, opušteno i sretno.

Sjednem,  eto ti konobara, zgodan, ljubazan…. Ne skidam osmijeh, niti naočale, niti jaknu…znam da izgledam bolje sa svim tim nego bez…uglavnom, sjedim, čekam kavicu i veselo promatram okolinu.

Prekrasno, dosta ljudi je došlo na istu ideju kao i ja, slušam žamor, gledam ptice. Gledam ptice, točnije golubove! Mali milion ih je. Razmišljam, hmmmm, ma neće valjda…pa i drugi sjede, uživaju, kad nije njih neće valjda ni mene…

Konobar donese kavicu, ćaskam malo s njim, smješkam se…kad odjednom šljap….osjetim tako neki šljapkasti zvuk.. i sekundicu nakon toga ugledam nešto bjelkasto, zelenkasto, smećkasto…uglavnom nešto nalik na sraćku na desnom rukavu moje prekrasne nove kožne jakne (brušena koža, ovčja…).

Sreća!!!….uskliknu konobar oduševljeno.

O jeben ti taku sriću, golubove i kavu…da ti jeben!!  Srića Božja da krave ne lete!!!

Odem u wc čistiti to sranje s rukava. Sranje sam očistila, ali ostala je fleka… pozamašna…

Šta ću…gledam taj rukav, proklinjem u sebi taku sriću, kavu, golubove i kožnjak kojeg ne smiš ni nosit…majke mi moje, na njeg ne smije kapnuti ni kapljica rose a kamoli ovo sranje….

Kaže mi konobar (baš neki ljubazan i susretljiv tip), ima tu iza ugla kemijska čistionica, riješit će oni to, sto posto (po mojoj slobodnoj procjeni nije djelovao ni u pola toliko siguran!).

Platim tu kavu, iako je konobar navalio da kuća časti (nisam popila ni gutljaja) i odjurim do kemijske čistionice. Tamo, gospođa, ljubazna, susretljiva…pita gdje je problem. Ja pokažem rukav i tužno se nasmiješim…

Sreća!!!….uskliknu gospođa oduševljeno…ja i dalje s onim tužnim smiješkom…

Dadnem joj jaknu, gleda ona ono sranje na rukavu (nije baš izgledalo lijepo, potrošila sam puno vode i wc papira u pokušaju čišćenja, ali i dalje je to izgledalo kao kad te golub posere), gleda etikete, vrti glavom, cmokće…Ne smi se ništa reče! Kako to mislite, ne smi se ništa, slabašno ću ja.

Gospođa me pogleda preko naočala…tako, ne smi se ništa, tako piše..

O jeben ti sriću i kožnjak i Sisley!

Probajte nešto zaustim molećivo. Gleda ona tu jaknu, pa gleda mene, vidim žao joj.

Probat ću samo s parom, pa osušiti, možda uspije. Ma probajte samo probajte najdraža gospođo!

Uspjelo je, djelomično za sada. Još se vidi mala flekica (ali to je ništa u usporedbi kako je bilo), ali kad se u potpunosti osuši, treba je još malo s gumicom za kožu  prebrisati, nasprejati i via…nije više ko nova, ali Bože moj, šta sad…).

Žena mi još ništa nije htjela naplatiti (kao ništa nije kemijski čistila, samo je s parom obrađivala tu fleku), jedva sam joj uspjela tutnuti za kavu, napomenuvši joj da je pije u radnji a ne na obližnjoj terasi. Od srca se nasmijala.

Uglavnom, valjda dobar neki znak kad te ptica posere. Barem tako kažu.

Pa u očekivanju te najavljene nadolazeće sreće, čekam da se osuši rukav, pa da ja još popravim što se popravit da. Sretna sam, moglo je bit i gore.

Sretna sam i jer sam upoznala dvoje dobrih ljudi spremnih pomoći čovjeku (ženi) u nevolji.

Sretna sam jer je i dalje dan lijep. Sretna sam jer je konačno prošla zima (valjda!). Sretna sam jer sam živa i zdrava. I ja i moji najmiliji.

Uglavnom, sretna sam sasvim dovoljno…ali valjda mogu biti i još sretnija…

Pa nije me valjda golub džabe posra!!! 😃😃😃