VRAĆAM TI SE ZEMLJO MOJA

Vidim te u kišnoj kapi,

Vidim te u zraci sunca,

Vidim te u grudi zemlje,

Vidim te u drači i cvrčku,

Vidim te u dodiru bure,  i

Nježnom povjetarcu.

Kud god da krenem,

Gdje god da živim,

Svugdje i svagda te vidim,

Zemljo moja,

Jer u sebi te nosim.

S krša tvoga ponikla sam,

Ponosna kćer tvoja sam,

Sve tvoje u meni je,

Hercegovino zemljo moja.

Jednog davnog dana,

Od tebe otišla sam,

Vrata doma svog zatvorila sam.

Sve češće se pitam,

Dal’ tako moralo je biti?

Sigurna nisam,

Al’ valjda tako, trebalo je biti.

U mislima, svakog dana,

Vraćam ti se,

Svugdje i svagda sa mnom ti si,

Jer iz mene, nikad, otišla nisi,

Hercegovino,

Zemljo moja.

Published by sanjaradeka

„To je prava radost u životu – biti iskorišten za svrhu koju sami smatrate silnom. Biti sila prirode, a ne grozničavi mali kup bolesti i nesreća koji se žali da svijet ništa ne čini kako bi ga učinio sretnim. Smatram da moj život pripada cijeloj zajednici i do kraja mog života moja je privilegija činiti za nju sve što mogu.“ Duboko su me se dojmile ove riječi Georga Bernarda Shawa kad sam ih pročitala, prožele su cijelo moje biće, dotaknule su moju dušu, moje srce i u trenutku jasnoće, trenutku stvarnom i nadrealnom u isto vrijeme, bilo mi je jasno – To je moja misija. Raditi ono što znam najbolje što mogu na dobrobit sviju, to je moja misija. Moji projekti, moje knjige, moje slike moj su kreativni izričaj, ali oni nisu samo to, nisu samo odraz moje nadahnutosti i trenutne inspiracije. Oni su puno više od toga. Moj su dar vama, moj su dar cijeloj zajednici jer moj život nije samo moj, moj život pripada cijeloj zajednici, a ja samo radim ono što znam i volim, najbolje što mogu.

Leave a comment

Design a site like this with WordPress.com
Get started