MALENA POD ZVIJEZDAMA

Ispod krošnje bora ležim,

Pogledom prateći oblake,

Svjesna vlastitog disanja,

Osluškujem zvuk vjetra među granama.

Da li ovaj trenutak nešto znači,

Ili je samo kap svjesnosti

U moru nesvjesnosti radnji,

Koje iznova i iznova, opetovano ponavljam,

Nesvjesna sebe, niti ičega oko sebe.

Dok pogledom čeznutljivo lutam

Nebeskim prostranstvima,

Ne mogu da se ne zapitam

Ima li nešto više od mene,

Više od nas,

Nas putnika?

Što li sam ja u tom beskraju,

Doli zrnce prašine u zraci sunca.

Dokazao si mi to bezbroj puta

Slomivši moj ego.

Hvala Ti što malenom me činiš

Dok velika hodam pod zvijezdama.

I dok borimo se Ja i Ja,

Ti iz oblaka mirno me gledaš,

I tad znam da velika ne moram ni biti,

Jer ima netko, tko to vazda je.

Malena, ponizno molim,

Dok tvoje darove zahvalno primam.

Hvala Ti!

Published by sanjaradeka

„To je prava radost u životu – biti iskorišten za svrhu koju sami smatrate silnom. Biti sila prirode, a ne grozničavi mali kup bolesti i nesreća koji se žali da svijet ništa ne čini kako bi ga učinio sretnim. Smatram da moj život pripada cijeloj zajednici i do kraja mog života moja je privilegija činiti za nju sve što mogu.“ Duboko su me se dojmile ove riječi Georga Bernarda Shawa kad sam ih pročitala, prožele su cijelo moje biće, dotaknule su moju dušu, moje srce i u trenutku jasnoće, trenutku stvarnom i nadrealnom u isto vrijeme, bilo mi je jasno – To je moja misija. Raditi ono što znam najbolje što mogu na dobrobit sviju, to je moja misija. Moji projekti, moje knjige, moje slike moj su kreativni izričaj, ali oni nisu samo to, nisu samo odraz moje nadahnutosti i trenutne inspiracije. Oni su puno više od toga. Moj su dar vama, moj su dar cijeloj zajednici jer moj život nije samo moj, moj život pripada cijeloj zajednici, a ja samo radim ono što znam i volim, najbolje što mogu. View more posts