DOĐI

Samoću moju ljubim,

Mirom i spokojem opijena,

Dok u misli duboko tonem

Brišući tanku granicu između jave i sna.

Na krilima ljubavi

Ti  tad mi dođi,

Ti što Gabrielom zvah te,

Imena ne poznajuć ti.

Ti privij se uz mene,

Poljubi me nježno,

Dahom svojim život udahni mi.

Nek riječ nijedna tad,

S usana tvojih ne siđe.

Dođi i ništa ne reci,

Ti samo drug mi budi

U ovom kutku svemira,

Što mojim životom se zove.

Dođi, samo dođi,

Pa makar i jednog dana

Kad lica izbrazdaju nam bore.

Dođi, samo dođi

Pa makar i jednog dana

Kad nam kose budu posve sijede.

Ti samo dođi i drug mi budi….

Published by sanjaradeka

„To je prava radost u životu – biti iskorišten za svrhu koju sami smatrate silnom. Biti sila prirode, a ne grozničavi mali kup bolesti i nesreća koji se žali da svijet ništa ne čini kako bi ga učinio sretnim. Smatram da moj život pripada cijeloj zajednici i do kraja mog života moja je privilegija činiti za nju sve što mogu.“ Duboko su me se dojmile ove riječi Georga Bernarda Shawa kad sam ih pročitala, prožele su cijelo moje biće, dotaknule su moju dušu, moje srce i u trenutku jasnoće, trenutku stvarnom i nadrealnom u isto vrijeme, bilo mi je jasno – To je moja misija. Raditi ono što znam najbolje što mogu na dobrobit sviju, to je moja misija. Moji projekti, moje knjige, moje slike moj su kreativni izričaj, ali oni nisu samo to, nisu samo odraz moje nadahnutosti i trenutne inspiracije. Oni su puno više od toga. Moj su dar vama, moj su dar cijeloj zajednici jer moj život nije samo moj, moj život pripada cijeloj zajednici, a ja samo radim ono što znam i volim, najbolje što mogu.

Leave a comment

Design a site like this with WordPress.com
Get started