VOLIM ZIMU…OPET

Sjećam se….

One davne zime devedeset i neke,

Kad nestalo je svega,

Kad nestalo je mene,

Zamrzih hladnoću što ulazi u kosti,

I krv u žilama mi ledi.

Mnoge hladne zime od tada prohujaše,

Ljubav, kao Sveti gral,

Nedostižna posta…

A onda, jednog dana,

Ti došao si,

Zimu u proljeće pretvorio si.

Nadrealno nestvarno,

A opet, tako,

Iskonski stvarno…

Sve pjesme moje,

Sada su o tebi,

Stihove najljepše, napisah iz srca,

Zarobljenog u šaci tvoje ljubavi.

Tebe čuvam za kraj,

Jer ti došao si da ostaneš.

Volim te…

Published by sanjaradeka

„To je prava radost u životu – biti iskorišten za svrhu koju sami smatrate silnom. Biti sila prirode, a ne grozničavi mali kup bolesti i nesreća koji se žali da svijet ništa ne čini kako bi ga učinio sretnim. Smatram da moj život pripada cijeloj zajednici i do kraja mog života moja je privilegija činiti za nju sve što mogu.“ Duboko su me se dojmile ove riječi Georga Bernarda Shawa kad sam ih pročitala, prožele su cijelo moje biće, dotaknule su moju dušu, moje srce i u trenutku jasnoće, trenutku stvarnom i nadrealnom u isto vrijeme, bilo mi je jasno – To je moja misija. Raditi ono što znam najbolje što mogu na dobrobit sviju, to je moja misija. Moji projekti, moje knjige, moje slike moj su kreativni izričaj, ali oni nisu samo to, nisu samo odraz moje nadahnutosti i trenutne inspiracije. Oni su puno više od toga. Moj su dar vama, moj su dar cijeloj zajednici jer moj život nije samo moj, moj život pripada cijeloj zajednici, a ja samo radim ono što znam i volim, najbolje što mogu.

2 thoughts on “VOLIM ZIMU…OPET

Leave a comment

Design a site like this with WordPress.com
Get started