Da upoznam te,
Cili život jedan, malo mi je…
I dok pitam se,
Zašto tek sad,
Zašto baš sad, a ne ranije,
U srcu svom ja odgovor znam,
Da ranije sreli smo se,
Mi shvatili se ne bi.
Zapitaš li se i ti,
O kako malen li je život jedan,
Kad u malenu crticu,
Između dva broja stane?
Stranče, putniče,
Što u moj život ušao si,
Ja dajem ti sve
Što na svijetu ovom imam.
Nije puno,
Malena je,
Al’ sve što imam,
Ona je.
Ti dio moje crtice budi…
„To je prava radost u životu – biti iskorišten za svrhu koju sami smatrate silnom. Biti sila prirode, a ne grozničavi mali kup bolesti i nesreća koji se žali da svijet ništa ne čini kako bi ga učinio sretnim. Smatram da moj život pripada cijeloj zajednici i do kraja mog života moja je privilegija činiti za nju sve što mogu.“ Duboko su me se dojmile ove riječi Georga Bernarda Shawa kad sam ih pročitala, prožele su cijelo moje biće, dotaknule su moju dušu, moje srce i u trenutku jasnoće, trenutku stvarnom i nadrealnom u isto vrijeme, bilo mi je jasno – To je moja misija. Raditi ono što znam najbolje što mogu na dobrobit sviju, to je moja misija. Moji projekti, moje knjige, moje slike moj su kreativni izričaj, ali oni nisu samo to, nisu samo odraz moje nadahnutosti i trenutne inspiracije. Oni su puno više od toga. Moj su dar vama, moj su dar cijeloj zajednici jer moj život nije samo moj, moj život pripada cijeloj zajednici, a ja samo radim ono što znam i volim, najbolje što mogu. View more posts
Otvoreno by Sanja Radeka