NOĆ I DAN

Dal’ skupa mogu noć i dan,

Pitanje postavih si onomad.

Krimena, ja dušo nemam više,

Jer sada znam,

Da skupa ne mogu

Noć i dan.

Ne u isto vrijeme,

U praskozorje i suton da,

Al’ trenutak to je,

Samo jedan čas.

Fascinantna al’ varljiva je

Igra sjena tad,

Jer ipak,

To samo je opsjena.

Kad tmina mine,

I ukaže se sunca sjaj,

Tad pojavi se dan,

Čist kao suza.

Dušo,

Krivnje nema,

To samo, skupa ne mogu,

Noć i dan,

Doli časak jedan,

U suton i praskozorje tek,

A to malo je za zajednički san.

Nek svojim putem idu

I noć i dan…

Published by sanjaradeka

„To je prava radost u životu – biti iskorišten za svrhu koju sami smatrate silnom. Biti sila prirode, a ne grozničavi mali kup bolesti i nesreća koji se žali da svijet ništa ne čini kako bi ga učinio sretnim. Smatram da moj život pripada cijeloj zajednici i do kraja mog života moja je privilegija činiti za nju sve što mogu.“ Duboko su me se dojmile ove riječi Georga Bernarda Shawa kad sam ih pročitala, prožele su cijelo moje biće, dotaknule su moju dušu, moje srce i u trenutku jasnoće, trenutku stvarnom i nadrealnom u isto vrijeme, bilo mi je jasno – To je moja misija. Raditi ono što znam najbolje što mogu na dobrobit sviju, to je moja misija. Moji projekti, moje knjige, moje slike moj su kreativni izričaj, ali oni nisu samo to, nisu samo odraz moje nadahnutosti i trenutne inspiracije. Oni su puno više od toga. Moj su dar vama, moj su dar cijeloj zajednici jer moj život nije samo moj, moj život pripada cijeloj zajednici, a ja samo radim ono što znam i volim, najbolje što mogu.

Leave a comment

Design a site like this with WordPress.com
Get started