IME MI JE ŽENA

Do jutros imaginarno, Al’ sad tako stvarno, Jesen, Iznenada, poput tata, Iza leđa prikrala se. I dok s olujnom kišom, Ljeto upravo odlazi, Kovitlac misli, poput uragana, Glavom mi prolazi. Baš poput kišnih kapi, Što niz prozor, Jedna za drugom slijevaju se, Misao za misli U ponor sjete putuju. Prepuštajući se, Ni ne pokušavam njimaContinue reading “IME MI JE ŽENA”

Design a site like this with WordPress.com
Get started