BREZA

Breza ja sam, Olujnim vjetrom povijana, Al’ korijenja nikad iščupana. Sjemenje moje vjetrovi svijetom raznosiše, Al’ korijeni moji, duboko su u škrtoj zemlji toj, Znojem naroda svog natapanoj. Na zubatom suncu ponosno stojim, Nijemo svjedočeći o patnjama naroda mog, Mukom teškom pritiskanog, Al’ nikad pokorenog. Ničice oni padahu Pred likom Boga svog, Al’ nikad pogledContinue reading “BREZA”

JA NISAM LAV, I MENE JE STRAH

Ovaj tekst sam napisala davno (točnije, 26.07.2018.) i dio je jedne od one moje dvije, napisane i (još) neobjavljene knjige. Zašto ga objavljujem tek sada? Pa recimo da je još uvijek aktualan, recimo da trenutno proživljavam za mene jednu jako bitnu priču, jedan jako bitan odnos; pa bi ga, u malo updejtanoj verziji, podijelila sContinue reading “JA NISAM LAV, I MENE JE STRAH”

VRAĆAM TI SE ZEMLJO MOJA

Vidim te u kišnoj kapi, Vidim te u zraci sunca, Vidim te u grudi zemlje, Vidim te u drači i cvrčku, Vidim te u dodiru bure,  i Nježnom povjetarcu. Kud god da krenem, Gdje god da živim, Svugdje i svagda te vidim, Zemljo moja, Jer u sebi te nosim. S krša tvoga ponikla sam, PonosnaContinue reading “VRAĆAM TI SE ZEMLJO MOJA”

Design a site like this with WordPress.com
Get started