Otkako te nema Mene ima više, Otkako te nema Ja sam više ja. Stanovnik mojih snova više nisi, Slobodna od tebe i gorkih sjećanja, Duša moja radosno klikće. Tražeći svoj mir lutala sam svijetom, Al’ to zakopano blago, pronašla sam tek, Duboko porinuvši u sebe. Skidajući slojeve tebe, Ogolivši se do same sebe, Ranjiva al’Continue reading “TRAŽEĆI TEBE PRONAŠLA SAM SEBE”
Category Archives: Poezija
MALENA POD ZVIJEZDAMA
Ispod krošnje bora ležim, Pogledom prateći oblake, Svjesna vlastitog disanja, Osluškujem zvuk vjetra među granama. Da li ovaj trenutak nešto znači, Ili je samo kap svjesnosti U moru nesvjesnosti radnji, Koje iznova i iznova, opetovano ponavljam, Nesvjesna sebe, niti ičega oko sebe. Dok pogledom čeznutljivo lutam Nebeskim prostranstvima, Ne mogu da se ne zapitam ImaContinue reading “MALENA POD ZVIJEZDAMA”
ČINILO JOJ SE
Činilo joj se, Da još jedan san, Izmučen, s uzdahom umire. Činilo joj se, Da uzalud, Unaprijed izgubljene bitke bije. Činilo joj se, Da vrijedno truda nije, Dok krhotinama sna dušu ranjavala je. Činilo joj se, Da san, samo, Varljiva opsjena je. Činilo joj se… Al’ odustat mogla nije, Jer u svom srcu znala je,Continue reading “ČINILO JOJ SE”
SUTRA ĆU TI REĆI
Ima jedna istina, Veća od svih istina. Tajna nije, Ja reći ću je. Tko ljubi, Ljubljen biva. Sutra… Sutra ću ti reći sve… A danas… Danas ću naslikati najljepšu sliku, Na prazno platno prosut ću boje ljubavi, Nek umjesto mene govore. A ti… Ti, zaogrni me plaštem ljubavi, I sačuvaj od zaborava. Ja i tiContinue reading “SUTRA ĆU TI REĆI”
BOJE JESENI
Hodam za bojama jeseni Praćena mirisom borovih iglica. Hodam bivajući u trenutku, Osluškujući zvuk Njihovog pucketanja Pod mojim stopalima. Hodam … Ćuteći boje jeseni Prostrte po livadama, U krošnjama stabala Što zrele plodove nose. I dok kaplje znoja Oplahuju mi lice, Ja ćutim okus soli Na vrelim usnama. Čujem uzdahe otpalog lišća, Dok po njemuContinue reading “BOJE JESENI”
BUDI SILA PRIRODE
Ne boj se, Budi sila prirode, Odagnaj tminu. Budi zvjezdano nebo, Budi sunčev žar, Budi mjeseca sjaj. Budi morski val, Budi kiše šum, Budi vjetra huk, Budi tišine zvuk, Budi olujni grom, Budi toplinom okupan dom. Budi ptica u letu, Budi cvijet u cvatu, Budi zlatno klasje, Budi rosna trava, Ono nešto, Samo naše, SačuvajContinue reading “BUDI SILA PRIRODE”
MAJKA
Oči ove ne vidješe ljepote veće, Od prizora majke moje, Dok stajaše ispod smokve te, Sunčevim sjajem okupane. I dok kvrgave ruke njene Zlatne plodove braše s nje, Pomislih, Ni za svo blago svijeta, I sjaj metropole, Ne bih mijenjala, Ono što oči moje vidješe, U to rosno jutro, U bašči matere moje. Majko, SveContinue reading “MAJKA”
RUKE
O, kako divan postao je život ovaj, Kad ruku mojih djela ugledala su dan. Što li učinih za taj dar? Duboko u meni zakopan bijaše san Da ruku mojih djela ostave trag, Jer život koji nam je dan Obveza je i dar. Na njem hvala Ti, A sve što činim ja, samo je, Živjet gaContinue reading “RUKE”
STARI DRUŽE
Sjećaš li se i ti, stari druže, Kad u ljubav, Zaljubljeni mi smo bili? Sjećaš li se i ti, stari druže, Onih dana, Kad ni djeca, a ni odrasli, Nismo bili? O kako lako, onda, Ljubit bilo je, Bez sjećanja na prošlost, Bez misli o budućnosti. Sjećaš li se i ti, stari druže, Kad lakoContinue reading “STARI DRUŽE”
VRAĆAM TI SE ZEMLJO MOJA
Vidim te u kišnoj kapi, Vidim te u zraci sunca, Vidim te u grudi zemlje, Vidim te u drači i cvrčku, Vidim te u dodiru bure, i Nježnom povjetarcu. Kud god da krenem, Gdje god da živim, Svugdje i svagda te vidim, Zemljo moja, Jer u sebi te nosim. S krša tvoga ponikla sam, PonosnaContinue reading “VRAĆAM TI SE ZEMLJO MOJA”
Otvoreno by Sanja Radeka 