Bojim se, kažeš mi. I dok smireno te gledam, Ja bojim se još više, Al’ znam, odustat neću, Jer ja vjerujem u nas. U noćima besanim, Dočekujući praskozorja, Ja zamišljala sam tebe. Ime znala ti nisam, Al’ Gabrielom zvala sam te. U trenu, kad Vizija Prestao si biti, Ti došao si Posve isti, Al’ GabrielContinue reading “DAORSON”
Category Archives: Poezija
SLOBODNA OD BOLA
Hvala ti, Što jutra opet imaju sjaj. Hvala ti, Što opet slavim život ovaj. Iz pepela i blata iznikla sam, Nova, nevina i čista, Slobodna od bola, Jer snaga tvoja u meni je. Smijehom, Rane duboke, Ne krpam više, Jer slobodna od bola, Ja sam opet. Za malo dobrih ljudi, Vrijedi živjeti, Slobodna odContinue reading “SLOBODNA OD BOLA”
HERCEGOVKA
Nazovi ljubav Imenom mojim… Silueta ja sam Što treperi na vjetru, Al’ u meni snaga žene je S hercegovačkog krša. I kad volim, Ja ponosno stojim. I kad tvoja sam, Ja svoja sam. Nije lako mene ljubit, Jer sa mnom dobivaš i nju, Divlju ženu, Ženu koja trči s vukovima. Jer ja sam ti miliContinue reading “HERCEGOVKA”
LICE IZ OGLEDALA
Čudno neko vrijeme, Čudni neki ljudi…. I dok promatram mnoštvo Nepoznatih, zakrabuljenih i, Sumornih lica, Tražim jedno , Poznato, Nevino i čisto lice. Tražim sebe Iz mog sjećanja… Tko si ti? Ne poznajem te, Kaže mi lice iz ogledala. Sa sjetom pogledah taj lik, O, pa to si ti, Prepoznajem te po Osmijehu u očima.
TI SI KOJI JESI
Ponovit ću si još jedan put, Po milijuniti put… Ne išći ljude Koji ne razumiju te, Ne išći lažne prijatelje Koji ne podržavaju te, Nikad…. Zahvali im se Što leđa okrenuli su ti, Jer kad jednom shvatiš Da On leđa čuva ti, Nije te briga Što oni svoja okrenuli su ti, Jer tvoja Nikad niContinue reading “TI SI KOJI JESI”
SAN LJETNE NOĆI
Ne, Ne slušaj njih, Kad kažu ti Da vidim drugog U tebi. Lažu ti. Nek’ žar vrele ljetne noći Otopi sumnje sve U mene. Jer ja ljubim te. Ne, Nisam san, Ja stvarna sam. Da mi je imat te, Tek moj je san. Jer ti si Glasnik Juga, Miris doma mog, I ja ljubim te.
PARALELNI SVEMIRI
Da te vidim, Ne znam što bih ti rekla, Jer rekla sam ti sve, Milijun puta, Ne izgovorivši ni riječi. Zato, više ništa Neću reći, Tek ustanoviti, Moj i tvoj svemir postoje, Al’ nikad Srest nećemo se, Jer paralelni svemiri Ne susreću se.
ZAŠTO NE VOLIM ZIMU?
Te jedne zime Je nestalo svega. Te jedne zime Je nestalo mene, Te jedne zime Devedeset i neke…. Ne gledam filmove Gdje snijeg je bijeli, Jer vidim stope neke Što odlaze od mene. Da l’ sjenka si ti Što pratiš korak moj, Il’ to samo mjesec Svoju igru igra? Da l’ sve bio je san?Continue reading “ZAŠTO NE VOLIM ZIMU?”
TAMO, GDJE LJUBUŠKI JE
Tamo, gdje Trava zelenija je. Tamo, gdje Sunce jače grije. Tamo, gdje Kravica je more. Tamo, gdje Ranije sviću zore. Tamo, gdje Mirisi su Juga. Tamo, gdje Djetinjstvo Ostalo je moje. Tamo, gdje Svakoga dana Vraćam se ja, Jer kćer sam majke svoje i Sin oca svoga. Tamo, gdje Ognjište je moje. Tamo, gdje HercegovinaContinue reading “TAMO, GDJE LJUBUŠKI JE”
JEDNA VRATA
Ta jedna vrata, Koja otvarala sam, Svaki dan. Ta jedna vrata, Godinama netaknuta. Ta jedna vrata, Kroz koja, Jednog dana, Zauvijek izašla sam. Ta jedna vrata, Godinama, Otvaram svaki dan, U mom sjećanju.
Otvoreno by Sanja Radeka 