Otvoreno by Sanja Radeka

ZAIGRANO DIJETE

Nedavno upoznah te…

Širok, bezazlen osmijeh

S puno dječačkog šarma,

Oči ogledalo duše…

Ko zaigrano dijete ti bio si mi.

Slušam rumor kiše

Dok udara po krovu,

Gledam kišne kapi

Dok niz prozor klize,

A sjećanja prožimlju mi dušu…

I dok kapi kiše niz prozor slijevaju se

U staklu vidim odraz svoj,

Vidim isto ono zaigrano dijete,

Što po blatu, u crvenim čizmicama gaca,

Razdragano smijuć se.

Crvene čizmice samo u sjećanju mom odavno žive,

Al’ zaigrano dijete i danas ja sam

Što kroz život s osmijehom ide.

Jer što je život

Doli samo malo blata,

U kojem treba znati

Bez straha uživati.

Ostani zaigrano dijete i ti ….

SVETI GRAL

Eliksir života

Iz zdenca vjere pijem ja.

Slaba i nevjerna,

Bezbroj puta na koljena padoh,

Od tebe tražeći spas.

Utjehu, svaki put,

Pružio si, a da ništa

Zauzvrat tražio nisi,

Al’ mene dobio si.

Dušu ranjenu iscijelio si,

Srce čisto dao si mi,

Hvala ti što

Život moj blagoslovio si.

Smisao života,

Ne znam dal’ traže svi,

Al’ ja, godinama ga tražih.

Tko sam i zašto sam ovdje?

Odgovore ne mogoh

Iščitati na nijemom licu tvom.

I dok uzaludno tražih Sveti gral,

Postade mi jasno,

Život moj mnogima je kao san,

Tad, odgovor nametnu se sam.

Čovječe,

Stani i budi zahvalan

Na životu svom

Što Bogom ti je dan.

Sreća je

Život, po sebi sam.

Na njem hvala Ti!

SANJAR JA SAM

Život cijeli stihove skupljah,

Da od srca, sad,

Vam ih mogu dati.

I dok iz sjećanja stihove crpim,

Poneka kaplja niz obraz mi klizne,

Poneki osmijeh zatitra na licu mom.

U meni borba stalna je.

Ego,

Kormilo života mog čvrsto stišće,

Al’ duša moja

Slobodna luta,

Jer u duši sanjar ja sam.

Stih po stih,

Slojeve prošlosti sa sebe skidam,

I nije me strah,

Jer u vizije nove ja gledam.

DOĐI

Samoću moju ljubim,

Mirom i spokojem opijena,

Dok u misli duboko tonem

Brišući tanku granicu između jave i sna.

Na krilima ljubavi

Ti tad mi dođi,

Ti što Gabrielom zvah te,

Imena ne poznajuć ti.

Ti privij se uz mene,

Poljubi me nježno,

Dahom svojim život udahni mi.

Nek riječ nijedna tad,

S usana tvojih ne siđe.

Dođi i ništa ne reci,

Ti samo drug mi budi

U ovom kutku svemira,

Što mojim životom se zove.

Dođi, samo dođi,

Pa makar i jednog dana

Kad lica izbrazdaju nam bore.

Dođi, samo dođi

Pa makar i jednog dana

Kad nam kose budu posve sijede.

Ti samo dođi i drug mi budi….

BREZA

Breza ja sam,

Olujnim vjetrom povijana,

Al’ korijenja nikad iščupana.

Sjemenje moje vjetrovi svijetom raznosiše,

Al’ korijeni moji, duboko su u škrtoj zemlji toj,

Znojem naroda svog natapanoj.

Na zubatom suncu ponosno stojim,

Nijemo svjedočeći o patnjama naroda mog,

Mukom teškom pritiskanog,

Al’ nikad pokorenog.

Ničice oni padahu

Pred likom Boga svog,

Al’ nikad pogled ne spustiše,

Pred zemaljskom silom tom.

Zemlja Hercegova, dovijeka,

Korijenje moje zarobila je,

Ko i srca sinova svojih

Po dunjaluku razasutih.

Zemlja ova čvrsto me grli,

Kono majka čedo svoje.

Sjemenje moje po svijetu rasuto je,

Al’ korijena ja sam čvrsto

U škrtoj zemlji toj,

Hercegovoj.

Breza ja sam i vapim,

Vrati se sine moj u dom svoj,

Ovo je zemlja tvoja,

Od pradidova,

U amanet ti ostavljena.

Vrati se sine,

Mati tvoja te zove,

Zove te Hercegovina.

AUTSAJDER IL’ FAVORIT?

Što li život nosi?

Dal’ ostat il’ otić?

Dal’ autsajder u tuđem,

Il’ favorit u svom životu biti?

Autsajder, tamo budi,

Gdje mjesto, nikad ni bilo ti nije,

Pusti nek netko drugi, tamo,

Umjesto tebe, favorit bude, i

Svoje bitke bije.

Ti,

Ne preuzmi krivicu,

Da autsajder u vlastitom životu budeš,

Favorit budi i kladi se na se.

Ja,

U život krivi, ponekad zalutah,

Bitke tuđe vojevah,

Autsajder bijah.

Al’ na putu pravom znam da sam,

Ja bitke svoje bijem sad,

I kladim se na se,

Jer snaga tvoja u meni je.

Hvala Ti,

Što favoritom života moga,

Me učini.

TRAŽEĆI TEBE PRONAŠLA SAM SEBE

Otkako te nema

Mene ima više,

Otkako te nema

Ja sam više ja.

Stanovnik mojih snova više nisi,

Slobodna od tebe i gorkih sjećanja,

Duša moja radosno klikće.

Tražeći svoj mir lutala sam svijetom,

Al’ to zakopano blago, pronašla sam tek,

Duboko porinuvši u sebe.

Skidajući slojeve tebe,

Ogolivši se do same sebe,

Ranjiva al’ čista,

Nova ja ne treba te više,

Jer tražeći tebe pronašla sam sebe.

Ova duša više nije ista,

Ožiljke prošlosti ko podsjetnik nosi,

Al’ samo moja je,

Zauvijek.

Hvala ti što nemam te više,

Mislila sam da je kraj,

Al’ to početak tek je bio,

Izgubila sam malo,

A dobila puno više.

Sebe….

MALENA POD ZVIJEZDAMA

Ispod krošnje bora ležim,

Pogledom prateći oblake,

Svjesna vlastitog disanja,

Osluškujem zvuk vjetra među granama.

Da li ovaj trenutak nešto znači,

Ili je samo kap svjesnosti

U moru nesvjesnosti radnji,

Koje iznova i iznova, opetovano ponavljam,

Nesvjesna sebe, niti ičega oko sebe.

Dok pogledom čeznutljivo lutam

Nebeskim prostranstvima,

Ne mogu da se ne zapitam

Ima li nešto više od mene,

Više od nas,

Nas putnika?

Što li sam ja u tom beskraju,

Doli zrnce prašine u zraci sunca.

Dokazao si mi to bezbroj puta

Slomivši moj ego.

Hvala Ti što malenom me činiš

Dok velika hodam pod zvijezdama.

I dok borimo se Ja i Ja,

Ti iz oblaka mirno me gledaš,

I tad znam da velika ne moram ni biti,

Jer ima netko, tko to vazda je.

Malena, ponizno molim,

Dok tvoje darove zahvalno primam.

Hvala Ti!

ČINILO JOJ SE

Činilo joj se,

Da još jedan san,

Izmučen, s uzdahom umire.

Činilo joj se,

Da uzalud,

Unaprijed izgubljene bitke bije.

Činilo joj se,

Da vrijedno truda nije,

Dok krhotinama sna dušu ranjavala je.

Činilo joj se,

Da san, samo,

Varljiva opsjena je.

Činilo joj se…

Al’ odustat mogla nije,

Jer u svom srcu znala je,

Onaj koji izda svoje snove,

Života vrijedan nije.

I znala je,

Sa svakim radosnim treptajem duše,

Ona znala je,

Da vrijedi činiti sve,

Što činila je za svoj San.

SUTRA ĆU TI REĆI

Ima jedna istina,

Veća od svih istina.

Tajna nije,

Ja reći ću je.

Tko ljubi,

Ljubljen biva.

Sutra…

Sutra ću ti reći sve…

A danas…

Danas ću naslikati najljepšu sliku,

Na prazno platno prosut ću boje ljubavi,

Nek umjesto mene govore.

A ti…

Ti, zaogrni me plaštem ljubavi,

I sačuvaj od zaborava.

Ja i ti ne poznamo se,

Al’ sigurna sam da prepoznat ćemo se,

Jer jezikom ljubavi

Mi govorimo.