DAORSON

Bojim se, kažeš mi.

I dok smireno te gledam,

Ja bojim se još više,

Al’ znam, odustat neću,

Jer ja vjerujem u nas.

U noćima besanim,

Dočekujući praskozorja,

Ja zamišljala sam tebe.

Ime znala ti nisam,

Al’ Gabrielom zvala sam te.

U trenu,  kad Vizija

Prestao si biti,

Ti došao si

Posve isti,

Al’ Gabriel nisi,

Ti Daorson si.

Ništa ne tražim,

Osim tebe,

I dajem ti najbolju sebe.

Daorsone,

Ja napokon došla sam.

Ne,

nisam san ljetne noći,

Ja stvarna sam.

Hercegovka tvoja sam.

Daorsone,

Tamo gdje,

Korijeni su naši,

U lavandi i smilju,

Sagradi nam dom.

SLOBODNA OD BOLA

Hvala ti,  

Što jutra opet imaju sjaj.

Hvala ti,

 Što opet slavim život ovaj.

Iz pepela i blata iznikla sam,

Nova, nevina i čista,

Slobodna od bola,

Jer snaga tvoja u meni je.

Smijehom,

Rane duboke,

Ne krpam više,

Jer slobodna od bola,

Ja sam opet.

Za malo dobrih ljudi,

Vrijedi živjeti,

Slobodna od bola,

Život svoj poklanjam im.

Zahvalna i ponizna,

Ponosno pred tobom stojim,

Srca čista.

Slobodna od bola,

Istine ja ne plašim se više.

Prtljagu svoju,

Na peronu prošlosti,

Ja ostavljam.

Osim sebe,

Ništa nemam,

I sebe ti poklanjam.

Slobodna od bola,

Duša moja,

Tebe, Bože slavi!

HERCEGOVKA

Nazovi ljubav

Imenom mojim…

Silueta ja sam

Što treperi na vjetru,

Al’ u meni snaga žene je

S hercegovačkog krša.

I kad volim,

Ja ponosno stojim.

I kad tvoja sam,

Ja svoja sam.

Nije lako mene ljubit,

Jer sa mnom dobivaš i nju,

Divlju ženu,

Ženu koja trči s vukovima.

Jer ja sam ti mili moj,

Hercegovka.

Nazovi ljubav

Imenom mojim…

„Stara mudra vučica je u nama. Cvjeta u dubini duše žene, one drevne i vitalne divlje žene.“

(Clarissa Pinkola Estés: Žene koje trče s vukovima)

VJERA

Da, sviđa mi se moj život.

Lijepo je to ustvrditi i u potpunosti stajati iza te formulacije. Opušten je, ne opterećujem se više nebitnim stvarima, pretjeranim strahovima što će biti i kako će biti. Bit će kako Bog da. Bit će super, u to sam u potpunosti uvjerena.

Zadnjih godina bilježim snažne promjene na sebi, točnije u sebi. Sve sam bliže postizanju unutarnjeg, duhovnog mira kojem sam težila dugi niz godina, a nikako ga nisam uspijevala naći. Izmicao mi je, često za dlaku, ali ipak, kontinuirano izmicao. A što ga više tražiš, a ne nalaziš sve si frustriraniji i to dalji od njega.

Sada znam da sam tražila na pogrešnim mjestima. Duševni mir možeš pronaći samo na jednom mjestu, na koje ne trebaš nigdje otići. Upravo suprotno, trebaš stati i čekati. On će doći. Vjerujte mi, doći će. Samo se trebate duboko zagledati u vašu dušu i osluškivati što vam ona kaže. Nezadovoljstvo, frustracije i strahovi vjerojatno su reakcije vaše duše na život koji živite.

Vaš ego je vjerojatno ponosan na sve uspjehe koje postižete, zadovoljan je, hrani se vašim ambicijama, ali s vremenom mu je potrebno sve više i više. I vi mu dajete sve više i više, sve više sebe. Sve ste manje zadovoljni, a sve više iscrpljeni. Uglavnom začarani krug….

Dok, jednog dana, ipak, iz najdubljih dubina (pod) svijesti ne postanete svjesni da ste prije svega duhovno biće (a ne samo fizičko) i počnete sve više i više osvještavati duhovni dio sebe. Počnete hraniti svoj duh. Dobrotom, ljubavlju, mirom, tišinom, molitvom, razmišljanjem, poticajnim knjigama …..

Uglavnom, „staneš malo na loptu“ i u tišini osluškuješ što ti duša govori, što ti duša pokušava poručiti dugi niz godina, a ti je uporno zanemaruješ.

Radi čega je nesretna ?

Duša može biti nesretna iz više razloga ali najveći i najvažniji je onaj ako je vaš stil života u koliziji sa temeljnim vrijednostima za koje se (deklarativno) zalažete, za koje u dubini sebe znate da su ispravne, da vas ispunjavaju, ali vi ih ipak ne slijedite, čak štoviše sve se više udaljavate od njih, a vaša energija presušuje, curi na sve strane, život istječe iz vas, a vi polako ali neumitno gubite nadu i vjeru…

Ja sam puna nade, moje srce je ispunjeno, mirna sam i sretna. Vratila sam se korijenima. Probudila sam u sebi istinsku vjeru, molim i razgovaram sa Bogom svaki dan. Drago mi je to vrijeme koje provedem sama sa sobom (i s Bogom), mirna sam i spokojna.

Uistinu mislim da vjera, prava, živa vjera vraća mir i spokoj. Meni je vratila, nema nikakvog razloga da ne vrati i vama. Samo je treba prakticirati i živjeti svaki dan iznova.

Ja svaki dan nastojim pošteno dati sve od sebe, da bi mi svaki dan bio uspješan i sretan. Dajem sebe u ono što vjerujem, dajem sebe u ono što volim, dajem sebe u ono što radim, dajem sebe strastveno i vjerujem da tako utječem na krajnji ishod mojih nastojanja, naravno do jedne razine do koje ja imam izravnog utjecaja. Iznad toga predajem Bogu, jer je on, ipak, puno pametniji od mene. On može iznad mojih granica, mojih ljudskih ograničenja. I ja mu vjerujem, u potpunosti.

Eto, tako sam ja pronašla svoj unutarnji mir. Duboko u sebi, valjda na jedinom mjestu gdje ga i možemo naći. Našla sam svoj mir duboko u nutrini moje duše, pomno osluškujući što mi poručuje i konačno zadovoljavajući njene potrebe. Moja duša više ne gladuje.

Ja sam spokojna, mirna i sretna. Mogla bih lakonski ustvrditi da se u mom životu nije promijenilo ništa osim mene same, ali to ne bi bilo točno, jer se promijenilo. Sa mojim unutarnjim promjenama promijenio se i moj svijet. Ono što jesam određuje svijet u kojem jesam. Ja više nisam ista niti je isti svijet u kojem jesam.
Dobro je i lako živjeti tako, u miru sam sa sobom. Mislim da je to krucijalno za postizanje osjećaja sreće, osjećaja ispunjenosti, osjećaja smislenosti i svrsishodnosti.

Kad nađeš mir sam sa sobom znaj da ćeš ga imat sa svima. Najteže je biti u vezi sa sobom. Ako izdržiš u vezi sa sobom i pri tom si još i sretan, na dobrom si putu da uspiješ ostvariti sretnu i uspješnu vezu i sa drugim (ljudskim) bićem.
Moj životni put o tome zorno svjedoči i od sad pa nadalje odlučila sam nesebično dijeliti svoje spoznaje i naučene životne lekcije sa svima onima koji ih žele čuti, sa svima onima kojima su potrebni, sa svima onima kojima bi mogli pomoći i uštedjeti im malo vremena, truda, energije i živaca koje bi potrošili da do njih dođu sami (meni je trebalo cca 15 godina!).

Ništa me ne košta, a i tako volim puno pričati i govoriti (i kad me ne pitaju ☺).

Svi sretni i zadovoljni. I ja i vi.

ŽABE I KAVIJAR

Čitam knjigu „Pojedi tu žabu“ koju je napisao neupitno uspješan i zanimljiv lik po imenu Brayan Tracy koji je tijekom svoje impozantne karijere otkrio jednu jednostavnu istinu, a koju ću vam ja, njegovim riječima, ukratko iznijeti:

„Ključ velikih uspjeha, dostignuća, ugleda, položaja i sreće u životu jeste sposobnost da se odlučno koncentrirate i fokusirate na svoj najvažniji zadatak, obavite ga kako valja i u cijelosti. Već dugo postoji priča da, ako odmah izjutra pojedete živu žabu, možete sa zadovoljstvom ići kroz taj dan, znajući da vam se ono najgore što bi moglo da vam se desi vjerojatno već desilo. Vaša „žaba“ jeste vaš najveći i najvažniji zadatak, onaj za koji postoji najveća vjerojatnoća  da ćete ga odugovlačiti ne budete li odmah poduzeli nešto u vezi s njim. To je ujedno i upravo onaj zadatak koji ovog časa može imati najpozitivniji utjecaj na vaš život i rezultate”.

Tijekom godina Brayan Tracey obavljao je dvadeset i dva različita posla, pokrenuo i izgradio nekoliko kompanija, magistrirao menadžment te bio predavač, instruktor ili savjetnik u više od 500 kompanija. Godišnje njegovim govorima i seminarima prisustvuje više od 300.000 tisuća ljudi, a u publici bude istovremeno i 20.000 njih. Također, govori francuski, njemački i španjolski jezik.

Što reći…Zadivljujuće i impresivno…Bravo Brayan Tracey!

Čovjek je prva liga, uspješan je u svemu čega god se dotakne. Zna što govori i, po svemu sudeći, najeo se on tih žaba u svom životu.

Jedino me malčice brine taj njegov fokus…, pa po vlastitom kazivanju obavljao je 22 različita posla (i to do 2003. kada je knjiga objavljena; sada je 2021., nemam pojma koji mu je sada poslovni saldo… 44 različita posla!?….).

Ako mene pitate i ne čini mi se baš nešto posebno fokusiran!

E moj Brayane, da vidiš mene…

O mojoj sposobnosti koncentriranja na određenu stvar, situaciju, događaj, osobu, posao i sl…već sam ponešto pisala. Nije mi to nikakav problem, kad ja nešto hoću moj fokus na to je neupitan. U stvari, kad malo bolje razmislim,  malčice je upitan budući sam ja u stanju fokus držati i po 25 godina, majke mi!

E, sad …to je ujedno i dar i prokletstvo. Znaš ono kad zacrtaš oću to i to i ništa drugo i tako dvadesetak godina ne puštaš,  ko pit bull…

Fokus, fokus, fokus…..Kad ja zajašim na nešto ne znam sjašit!!

Dvadeset i pet godina isti posao (doduše s varijacijama na temu i s kontinuiranim povećanjem obujma posla i odgovornosti tijekom godina; ali uglavnom u istom području rada), dvadeset i pet godina ista doktorica, dvadeset i pet godina ista frizerka, dvadeset i pet godina ista maserka, dvadeset i pet godina ista zubarica….

Jedino muža uspjela promijeniti, a i za to je više zaslužan on negoli ja.😃

Nisam prije čitala Brayana i nisam imala pojma za njegove žabe, ali kako volim biti uspješna, intuitivno sam osjećala da ne smim bižat od posla, odugovlačit i prenemagat se, već da moram biti radišna, uporna i učinkovita, dobro raspolagati vlastitim vremenom i znati složiti listu prioriteta, radit i kad mi se ne radi…i tako to.., uglavnom poduzimati sve što je potrebno da bi čovjek bio uspješan u nečemu u čemu želi biti uspješan.

Tako da kad promotrim i analiziram svoj dosadašnji životni put, bez obzira što su mi Brayan Tracey i njegova knjiga o žabama do sada bili nepoznanica, izgleda da sam se ja, samoinicijativno i bez njega nažderala tih žaba.

Svako jutro jedna žaba na uranku, pa si miran cili dan!

Ali, jednolična prehrana dojadi pa taman da svaki dan jedeš kavijar (ne znam di mi baš on pade na pamet, jela sam ga svega par puta u životu, a i nije mi baš nešto bio…ali eto luksuzno zvuči), a kamoli obične žabetine.

Sada mi je 50 godina i, nakon podrobnijeg (koncentriranog i fokusiranog) razmišljanja, zaključujem da ja žabe, ustvari, definitivno ne volim!

Dosta mi je i žaba i fokusa!!!

Hoću kavijar!

Barem u sljedećih 25 godina…😃

KAD TE GOLUB POSERE

Danas prekrasan dan, pravo proljeće. Sunce, cvijeće, pčele, ptice….Divota!

Dojadila mi i ta korona, maske, nedostaje mi druženje, grljenje, ljubljenje. …

 Dojadila mi više i ta zima koja nikako da prođe, bura, kiša, snijeg… Snijeg!!!

Pa za Boga miloga svibanj  je pred vratima! Poželila se društva, poželila se kava…ali brate mili ne da mi se smrzavat na terasama za popit kavu. Hoću pit kavu ko čovik ili je neću piti!

I tako, već dulje vrijeme, uslijed svih naprijed opisanih sranja, kavu pijem doma. Nije loše, nije kafić ali može proć. Čak sam si i aparat nabavila, profi, cakani, mali crveni, retro đir, kava illy odlična…ok je…ali baš mi fali kava u kafiću, da mi je neko napravi, donese, posluži, a ja se lješkarim na suncu, guštam, predem…mmmm…Ali, ništa od toga…uslijed, pogađate već… korona, bura, kiša, snijeg…

Eh, uglavnom danas prekrasan dan, ja presretna. Natučem nove cvike, novi kožnjak (prekrasna brušena ovčja koža, camel boja, neću ni spominjati koliko sam ga platila…to krijem i od sebe!), nabacim osmijeh i s vjetrom u kosi odlepršam popiti kaficu. Na terasi, na suncu, uz more.

Osjećam se baš onako, prpošno, razigrano, opušteno i sretno.

Sjednem,  eto ti konobara, zgodan, ljubazan…. Ne skidam osmijeh, niti naočale, niti jaknu…znam da izgledam bolje sa svim tim nego bez…uglavnom, sjedim, čekam kavicu i veselo promatram okolinu.

Prekrasno, dosta ljudi je došlo na istu ideju kao i ja, slušam žamor, gledam ptice. Gledam ptice, točnije golubove! Mali milion ih je. Razmišljam, hmmmm, ma neće valjda…pa i drugi sjede, uživaju, kad nije njih neće valjda ni mene…

Konobar donese kavicu, ćaskam malo s njim, smješkam se…kad odjednom šljap….osjetim tako neki šljapkasti zvuk.. i sekundicu nakon toga ugledam nešto bjelkasto, zelenkasto, smećkasto…uglavnom nešto nalik na sraćku na desnom rukavu moje prekrasne nove kožne jakne (brušena koža, ovčja…).

Sreća!!!….uskliknu konobar oduševljeno.

O jeben ti taku sriću, golubove i kavu…da ti jeben!!  Srića Božja da krave ne lete!!!

Odem u wc čistiti to sranje s rukava. Sranje sam očistila, ali ostala je fleka… pozamašna…

Šta ću…gledam taj rukav, proklinjem u sebi taku sriću, kavu, golubove i kožnjak kojeg ne smiš ni nosit…majke mi moje, na njeg ne smije kapnuti ni kapljica rose a kamoli ovo sranje….

Kaže mi konobar (baš neki ljubazan i susretljiv tip), ima tu iza ugla kemijska čistionica, riješit će oni to, sto posto (po mojoj slobodnoj procjeni nije djelovao ni u pola toliko siguran!).

Platim tu kavu, iako je konobar navalio da kuća časti (nisam popila ni gutljaja) i odjurim do kemijske čistionice. Tamo, gospođa, ljubazna, susretljiva…pita gdje je problem. Ja pokažem rukav i tužno se nasmiješim…

Sreća!!!….uskliknu gospođa oduševljeno…ja i dalje s onim tužnim smiješkom…

Dadnem joj jaknu, gleda ona ono sranje na rukavu (nije baš izgledalo lijepo, potrošila sam puno vode i wc papira u pokušaju čišćenja, ali i dalje je to izgledalo kao kad te golub posere), gleda etikete, vrti glavom, cmokće…Ne smi se ništa reče! Kako to mislite, ne smi se ništa, slabašno ću ja.

Gospođa me pogleda preko naočala…tako, ne smi se ništa, tako piše..

O jeben ti sriću i kožnjak i Sisley!

Probajte nešto zaustim molećivo. Gleda ona tu jaknu, pa gleda mene, vidim žao joj.

Probat ću samo s parom, pa osušiti, možda uspije. Ma probajte samo probajte najdraža gospođo!

Uspjelo je, djelomično za sada. Još se vidi mala flekica (ali to je ništa u usporedbi kako je bilo), ali kad se u potpunosti osuši, treba je još malo s gumicom za kožu  prebrisati, nasprejati i via…nije više ko nova, ali Bože moj, šta sad…).

Žena mi još ništa nije htjela naplatiti (kao ništa nije kemijski čistila, samo je s parom obrađivala tu fleku), jedva sam joj uspjela tutnuti za kavu, napomenuvši joj da je pije u radnji a ne na obližnjoj terasi. Od srca se nasmijala.

Uglavnom, valjda dobar neki znak kad te ptica posere. Barem tako kažu.

Pa u očekivanju te najavljene nadolazeće sreće, čekam da se osuši rukav, pa da ja još popravim što se popravit da. Sretna sam, moglo je bit i gore.

Sretna sam i jer sam upoznala dvoje dobrih ljudi spremnih pomoći čovjeku (ženi) u nevolji.

Sretna sam jer je i dalje dan lijep. Sretna sam jer je konačno prošla zima (valjda!). Sretna sam jer sam živa i zdrava. I ja i moji najmiliji.

Uglavnom, sretna sam sasvim dovoljno…ali valjda mogu biti i još sretnija…

Pa nije me valjda golub džabe posra!!! 😃😃😃

TI SI KOJI JESI

Ponovit ću si još jedan put,

Po milijuniti put…

Ne išći ljude

Koji ne razumiju te,

Ne išći lažne prijatelje

Koji ne podržavaju te,

Nikad….

Zahvali im se

Što leđa okrenuli su ti,

Jer kad jednom shvatiš

Da On leđa čuva ti,

Nije te briga

Što oni svoja okrenuli su ti,

Jer tvoja

Nikad ni čuvali nisu.

Ali Ti,

Ti koji osmijeh na lice vraćaš mi,

Ti koji silan si,

Ti koji svemoguć si,

Ti odani prijatelj si,

Ti si koji jesi.

Hvala Ti što leđa čuvaš mi !!!

KATARINA – KRINA

Nebo puno anđela je,

Al’ ti moj anđeo

Najdraži si.

Sve tajne naše

I dalje tajne su,

Jer voljeni se ne odaju.

Nikad saznat neću,

Kako sad izgledala bi,

Dal’ djecu imala bi.

I dok osmijeh tvoj

Lebdi u sjećanju mom,

Obećajem,

Jednog dana

Opet srest ćemo se,

Nadam se

Da prepoznat ćeš me.

Sestro moja,

Moj najdraži anđele,

Ti stvorena si za vječnost,

Jer voljeni vječno žive,

A ja volim te!!!

Design a site like this with WordPress.com
Get started