Evo malo mojih promišljanja, od prije točno dvije godine, dok sam pohađala edukaciju za life coacha…., dobro nije baš malo, ali ako vam kažem da je puno, nećete htjeti pročitati (a ja bih baš htjela da pročitate). Pa, eto onda, malo mojih tadašnjih pro(e)mišljanja…

Dva su pitanja oko kojih, kao budući life coach,  mozgam već neko vrijeme i moram priznati da na njih (još) ne znam odgovor. Ali razmišljam i dalje, iako, priznajem ne baš intenzivno; jer sam posljednjih mjesec i pol duboko fokusirana na završetak jednog mog osobnog projekta, ostvarenje jedne moje snažne želje a to je završetak jedne po prilično osobne knjige, koliko već može biti osobna knjiga o vlastitom životnom putu.

Razmišljam,  evo sada već malo fokusiranije (konačno sam završila tu knjigu koja me duboko emotivno iscrpila), razmišljam ali ništa ne zapisujem, pa da možda ipak budem malo bliža definiranju i jednog i drugog, probat ću baciti nešto i na papir, te na taj način moja promišljanja probati konkretizirati i spustiti na zemlju.

Kao znanstvenica i profesorica svjesna sam moći pisane riječi i znam da je dobro zapisivati (i stalno nešto pišem….) jer na taj način uspiješ vrlo brzo valorizirati učinjeno i procijeniti „gdje si i što si“, ali isto tako znam da je potreban izvjestan period „kuhanja“, previranja, premišljanja, razrade i kristalizacije neke ideje u mojoj glavi…..i ja baš to tako radim….sve u glavi …ništa na papir….Ne znam, tako funkcionira moj um, tako ja funkcioniram.

Dakle dok se drugima može činiti da ne činim apsolutno ništa po nekom pitanju i da samo mozgam, a ništa konkretno ne činim (a i meni se ponekad tako učini, pa onda imam grižnju savjesti ☺), u stvari u mojoj glavi je već gotovo u potpunosti razrađena ideja kao i plan njezine realizacije.

I samo je pitanje vremena kad ću ja to brzinom svjetlosti baciti na papir.

Ali dok razmišljam, dok promišljam, dok se u mojoj glavi kuha ne volim ništa zapisivati…ne da mi se…tlaka mi je…dosadno mi je…

Znam kad jednom odlučim i sve mi bude jasno u glavi, da će ruka jednostavno sama poletjeti i sve to uredno zapisati. Ali prije toga jednostavno mi se ne da…

A i uostalom, evo npr. i Sokrat, otac etike, otac moralne filozofije, otac filozofije uopće, ništa od svojih mudrih izreka (a ja baš volim njegove mudrolije) nije samostalno zapisao (jer mu se jednostavno nije dalo, jer mu je puno zanimljivije bilo lunjati Atenskim trgovima, klatiti po okolnim birtijama i kvariti ondašnju omladinu svojim naprednim stavovima, nego nešto zapisivati), a i zašto bi kad postoje tipovi npr. poput Platona i Ksenofona koji su uredno zapisali što je Sokrat mislio i činio (njima valjda nije bilo dosadno pisati).

Ja volim pisati, ali mi je puno zanimljivije analizirati, filozofirati, mudrovati i pametovati. Dakle puno mi je draže misliti i govoriti nego pisati. Ali pošto ja nisam Sokrat i nemam Platona i Ksenofona koji bi vjerno zapisali ono što sam ja mislila i govorila, potrudit ću se ponešto i zapisati, makar uopće nemam iskristaliziranu i razrađenu ideju u svojoj glavi (a kamoli plan njezine realizacije), pa možda mi sine….

Dakle pitanja oko kojih se mučim su:

1. TKO JE MOJ IDEALNI KLIJENT?

2. KAKO BI TREBAO IZGLEDATI MOJ INDIVIDUALNI LIFE COACHING PROGRAM?

Možda, prije nego što pokušam definirati mog budućeg idealnog klijenta, pokušam napraviti jednu kratku opservaciju na temu „idealno“.

Kao prvo, mišljenja sam da idealno ne postoji. Vjerujem, da idealno postoji, koliko ga ja želim, koliko ja želim da se stvari idealno poslože, koliko ja radim na tome da se idealno poslože; pa posložile bi se do sada zacijelo, da idealno postoji.

Naravno da mislim, da bi bilo idealno kad bi „idealno“ postojalo. Međutim sve više sumnjam da idealno uopće postoji , tako da vjerujem da „idealni klijent“ ne postoji.

Postoji samo osoba s kojom bih ja kao budući life coach željela raditi.

Ali evo probat ću ga zamisliti…

1. Tko je moj idealni klijent?

Kod definiranja mog „idealnog“ klijenta, možda najbolje da krenem od sebe i pokušam se definirati, jer pretpostavljam da bi svi htjeli raditi sa sebi sličnima. U stvari, ne znam za ostale, znam da ja to želim.

Što više i više razmišljam dolazim do zaključka da bi moj idealni klijent stvarno trebao biti netko poput mene. Onda bi zasigurno najbolje rezonirali. Kužili bi se na prvu i bez puno objašnjenja. Moj idealni klijent bi razmišljao, baš poput mene, pa ne bi bilo potrebno njegovo preveliko „rastezanje“ i motiviranje da vlastitim potencijalima i resursima riješi „svoj gorući problem“ ili ostvari svoju „snažnu želju“.

Pa da se onda pokušam definirati…Dakle, zašto sam ja uopće upisala program edukacije za life coacha, koji su bili moji motivi?

Prvi motiv svakako je bio moj osobni rast. Drugi motiv svakako je bio izazov. Izazov da probam nešto posve drugačije od posla kojim se bavim. Nešto posve drugačije, izazovno i nepoznato, a meni opet tako blisko i poznato.

Blisko mi je postalo istog trenutka kad sam nabasala (što nipošto nije bilo slučajno, duboko sam uvjerena u to) na web stranicu TT coaching-a i inicijalno se upoznala sa life coachingom (do prije pola godine nisam imala ni pojma što je to, čak štoviše nisam ni bila čula za taj termin), djelovalo mi je vrlo interesantno i izazovno (a ja jako volim raditi interesantne i izazovne stvari).

Poznato mi je jer sam oduvijek željela studirati medicinu i biti doktor, točnije psihoterapeut (iliti „psihić“). Obožavala sam one filmove Woodi Allena, kad pacijent leži na kauču kod psihijatra i uglavnom filozofira o svemu i svačemu, što mu pada na pamet, a psihić pažljivo sluša (nadam se da sluša, a na da misli je li isključio plin i zaključao vrata kad je odlazio od kuće) i dijeli mudre savjete. Super mi je to bilo. Ali nisam prošla na prijemnom. Pa nisam liječnik, ali sam ipak doktor, doduše doktor znanosti, dakle na  baš „pravi doktor“.

Ali evo kad već nisam pravi doktor, psihoanalitičar (jer nemam za to potrebite kvalifikacije), mogu proći program edukacije za life coacha (za kojeg ne moraš imati završen studij medicine), već imati predispozicije za rad sa ljudima i “dar motivacije” (a ja vjerujem da imam; već 15 godina radim sa studentima i motiviram ih; a kad sam uspjela motivirati vlastitog sina da studira (koji se tome grčevito opirao ☺) i još k tome da bude dobar student, onda zacijelo imam i te kako dobre predispozicije za life coacha iliti „životnog trenera“, kako bi mi Hrvati rekli.

Ljudi unajmljuju life coach-a iz istog razloga zbog kojega sportaši unajmljuju osobnog trenera: potreban im je netko da ih usmjeri u pravome smjeru kako bi ostali fokusirani na svoj cilj, da ih ohrabri i da im da snagu u trenucima kada gube motivaciju razradi s njima konkretan plan akcije kako cilj postići i radi s njima na svakoj etapi njihovog puta ka ostvarenju cilja. Zadaća life coacha-a (životnog trenera) je da pomogne klijentima da identificiraju i ostvare željene životne ciljeve kako privatne, tako i profesionalne.

Budući se pronalazim u prethodnom opisu, odlučila sam postati life coach.

Dakle nisam liječnik, nisam psihoterapeut, ali eto mogu biti life coach (a to ti ga dođe na nešto slično☺). A i ono ležanje na kauču kod psihića je čisti mit i laž. Nema nikakvog kauča. Samo obične stolice (dobro malo bolje stolice, čini mi se kožne), znam iz prve ruke. Ali istina je da možeš filozofirat koliko god hoćeš, reći što god hoćeš, pitati što god hoćeš…samo plati!

Ja jako volim filozofirati, (psiho) analizirati, iliti kako bi čisto narodski rekli, volim mudrovati i pametovati….

Kao budući life coach mogu (psiho) analizirati do mile volje. Druge. Zgodna promjena. Bolje je kad nisi vlastiti pacijent. Uvijek mi je bilo zanimljivo dijeliti savjete i praviti se pametnom. Jedini problem je što u coachingu ne smijemo dijeliti savjete (e to stvarno nisam znala kad sam upisivala ovaj program). Trebamo navesti klijenta da sam nađe rješenje i osloni se na vlastite snage, koje su u njemu, a mi ga samo trebamo potaknuti da to osvijesti i uhvati se u koštac sa rješavanjem problema i ostvarivanjem vlastitih ciljeva. Što je skroz ok, ako nam je klijent netko tko uistinu želi nešto promijeniti u svom životu i ako je dovoljno pametan i uporan da to i ostvari.

Ne mogu utjecati na klijentovu inteligenciju. Ne može ni on. Ne mogu davati savjete. Ali se mogu praviti pametna, to mi dobro ide. Volim to raditi. Nemam pojma, možda sam stvarno pametna, a možda sam se samo ufurala. Neću provjeravati. Dobro je ovako. Bitno je samo da klijentu izgledam pametno. Sigurno ne može odnemoći u ostvarivanju njegovih ciljeva kad izgledam kao da sam ostvarila vlastite.

Nadam se da ću jednog dana biti dobar i uspješan life coach. Imam dobre predispozicije, osim što nikako ne mogu progutati tu ideju da ne smijemo dijeliti savjete, već samo aktivno slušati, a meni je zaista problem samo slušati, bilo aktivno, bilo neaktivno, puno mi je draže govoriti i to jako, jako aktivno. Ne znam, morat ću poraditi na tom aktivnom slušanju (bilo kakvom slušanju!), ili možda uvedem neke inovacije u taj life coaching, pa dijelim dobre savjete, šakom i kapom.

Šta ima loše u tome !? Naravno, ako su savjeti zaista dobri. A i šta mogu pogriješiti, možda zaista znam više od tog mog budućeg klijenta, kad je već zatražio moju stručnu pomoć. Ne znam, meni se ipak čini da je on ipak došao po nekakav savjet. Pa ne plaća me džabe!☺

Evo imam jednu ideju. Sat life coachinga, u kojem klijenta stručno „rastežem“ i navodim da se motivira do krajnjih granica s ciljem ostvarenja svojih ciljeva (a ne da po običaju odustane od njih, jer se ipak, sam ne može dovoljno motivirati i preteško mu je), masno naplatim (jer ipak ja držim do sebe i naravno smatram da sam dobar life coach, a to ima svoju cijenu!).

Dakle, sve po principima life coachinga. A davanje mojih mudrih savjeta (koji nisu baš po principu life coachinga, jer ne želimo da naš klijent postane nesposoban i ovisan o nama, te za svaku sitnicu trči k nama po mudri savjet) potpuno gratis! Svi zadovoljni. I ja i klijent i tvorac principa life coachinga. Vuk sit i ovce na broju. Eto, sve se da riješiti, pa ljudi smo, dogovorit ćemo se.

Dakle, morat ću naučiti držati jezik za zubima ako želim biti uspješan life coach. A želim. Jer želim biti uspješna (i sretna) u svemu što radim. I uopće ne mislim da je to narcisoidan stav (koliko god neki o tome tako mislili), mislim da je to prirodan stav optimistične, ambiciozne i uporne osobe kakva jesam.

I takve si klijente želim. Optimistične, ambiciozne, uporne, uspješne i sretne ljude. Koji žele više, koji žele bolje, jer znaju da to mogu.

Jako volim izazove i volim ljude koji vole izazove, pa onda nekako prirodno dođe da su oni ta moja ciljana skupina, da su oni moji “idealni klijenti“.

Za klijente želim optimistične, ambiciozne, duhovite i inteligentne osobe koje ne snatre, već ostvaruju svoje snove. Ili ih barem pokušavaju ostvariti, daju sve od sebe, srčani su i hrabri i ne predaju se, čak ni onda kad im po svim objektivnim kriterijima, jednostavno ne ide, pa ne ide…Ali oni i dalje subjektivno vjeruju u sebe i uporno idu ka ostvarenju svog cilja. Jer bitno je stalno pokušavati jer upalit će kad-tad!

Dakle za klijente želim ljude koji žele više, koji žele bolje, jer znaju da to mogu i koji to uistinu žele i ostvariti. A ja sam tu da ih lagano usmjeravam ka ostvarivanju njihovog željenog cilja i ako pri tome slučajno natuknem kako bih ja to recimo napravila da sam na njihovom mjestu (jer se ne mogu suzdržati, jer sam recimo baš to imala prilike doživjeti u mom osobnom životu, dakle imam o tome životno iskustvo „iz prve ruke“), evo još jednom obećavam, taj moj ničim traženi savjet potpuno je gratis!

A opet kad malo bolje razmislim, možda  bi si ja i moj „idealni“ klijent išli na živce, upadali jedno drugom u riječ (jer i moj idealni klijent, baš poput mene ima problem sa „aktivnim“ slušanjem (odnosno bilo kakvim slušanjem!),  te bi naša suradnja vrlo brzo završila.

Dobra stvar za mene, kao budućeg life coacha je što sam taj moj problem sa „aktivnim“ slušanjem (odnosno slušanjem, bilo kakve prirode) osvijestila, tako da svjesno radim na rješavanju te problematike (vrlo bitne ako želite biti dobar life coach; a ja želim), pa sa moje strane (ipak) ne bi trebalo biti nekih prevelikih problema. Za klijenta ne znam, ne znam koliko duboko je to osvijestio…☺

Dakle, nisam sigurna da bismo si bili idealni iako smo si jako slični…

Uglavnom, teško mi se odlučiti na isključivo jedan tip ljudi. A kad to kažem ja, za koju svi govore da je prilično „isključiva“ i decidirano jasna glede određene tematike i da bez problema artikulira svoj stav (oko bilo čega što me interesira), onda znam da imam stvarnu dvojbu. Dvojim se da li uopće ima potrebe za biti isključiv i opredijeliti se za točno jednu ciljanu skupinu ljudi (koliko god je ja preferirala i smatrala je prirodno predodređenom, „idealnom“ skupinom ljudi s kojima želim raditi), uspješnih, ambicioznih, proaktivnih….ljudi sličnih meni…

Jer sjećam se i trenutaka kad sam bila daleko od te idealne slike, sjećam se kad sam bila gotovo polumrtva od bola, a netko stručan mi je pomogao. Netko mi je dao šansu, netko je vjerovao u mene, iako ja nisam. Netko mi je dao šansu jer je vidio da imam potencijala, da mogu, iako mi se tada sve činilo besmisleno. Draga dr. Jadranka, hvala !

Eto zašto ne želim biti isključiva. Jer možda je baš među tima koji nisu idealni, jedan briljantni pojedinac, koji može postati gotovo pa idealan, ne klijent već osoba, samo mu treba pomoći. Možda mu baš ja mogu pomoći.

Eto zato sam u dilemi….

Eto zato dvojim oko toga tko je moj „idealni“ klijent; kao i oko toga da li on uopće postoji….

Dakle, empatična sam osoba i željela bih pomoći i onima koji nisu baš tako savršeni poput mog „idealnog“ klijenta. Željela bih pomoći i onima koji su trenutno zapeli i koprcaju se i ne znaju „što će i kako će“, ali znaju da žele nešto, neki bolji život od onog koji imaju trenutno.

Dakle, želim raditi i sa onima kojima možda i nije najjasnije što im je činiti, ali znaju da nešto moraju i žele učiniti!

Smatram da i ti „ne idealni“, „nesavršeni“ klijenti zaslužuju šansu da si poboljšaju život i ostvare svoje ciljeve, pa taman oni i ne bili tako grandiozni kao što su ciljevi mojih „idealnih“ klijenata.

2. Kako bi trebao izgledati moj individualni life coaching program?

U ovom trenutku zaista nemam jasnu viziju.

Znam samo da se nipošto ne želim furati na istočnjačku filozofiju, nipošto se ne želim furati na new age. Nipošto ne želim izgledati kao da su mi se konačno upalile lampice, nipošto ne želim izgledati kao samozvani guru koji nakon što je doživio prosvjetljenje želi prosvijetliti i druge.

Ne želim izgledati kao da se temom osobnog (duhovnog) rasta i razvoja bavim jer me nešto puklo, jer se eto nemam čime drugim u životu baviti. Imam zacijelo, ali ne znam koliko me to više osobno ispunjava i veseli raditi, ne znam koliko strasti i energije još mogu ulagati u to, a ja ne mogu nešto raditi a da u tome nisam u potpunosti, ne mogu to raditi sa pola svojih resursa (ili sam u nečemu 100 % ili me više ne zanima).

Moram osjećati strast, ljubav i izazov u nečemu čime se bavim ili se počinjem baviti mišlju da radim nešto drugo što bi me više ili u potpunosti ispunjavalo, pa onda strastveno i entuzijastično navalim na to.

Dakle, imam se čime drugim u životu baviti, ali želim pokušati (i pokušavam) raditi i nešto drugo, što me u ovom trenutku, puno više ispunjava nego moj „pravi“ posao.

Želim novi profesionalni izazov i želim to profesionalno i izvesti.

Volim istraživati vlastiti mozak i ispitivati vlastite mogućnosti i domete, pa bih to isto željela raditi sa mojim budućim klijentima.

Želim profesionalan pristup klijentu, prema svim principima life coachinga, ali želim davati i savjete, prave, pravcate savjete (☺), jer znam da ponešto ipak znam i mislim da bih klijentu mogla pomoći svojim savjetima.

A i meni su nekad, neki mudri savjeti jako pomogli, iako ih, na prvu, uopće nisam doživljavala. Jednostavno sam takva osobnost da sve volim isprobati na svojoj vlastitoj koži, u prvom licu; ali ipak nakon određenog perioda procesuiranja (manje ili više dugačkog) informacija (ipak) dopre do mene.

Dakle, iako psihoterapeut nikad neću moći biti (jer za to nemam odgovarajuće kvalifikacije), ja bih htjela biti nešto najsličnije tome što mogu biti; a u ovom momentu mi se čini da je life coach (životni trener) najbliže tome (nadam se da se ne varam).

Ne znam što bih sada u tom mom individualnom programu poručila budućim klijentima koje želim privući, da zvuči dovoljno originalno, a ne odveć trivijalno. Nemam pojma, možda nešto poput niže navedenog:

Dr.sc. Sanja Radeka, life coach

INDIVIDUALNI COACHING PROGRAM

„ISKORISTI SVOJE POTENCIJALE, OSTVARI SNOVE, BUDI SRETAN !“

„Za one koji žele upoznati sebe, autentičnog, pravog sebe,

za one koji žele biti sretni,  uistinu sretni“

Kome je namijenjen ovaj program ?

● Proaktivni ste, život vam je ispunjen, zadovoljni ste i uspješni. Fokusirani ste, energični i uporni u ostvarivanju svojih ciljeva, ali želite nešto više od života, želite nešto više od sebe

● Vaš život izvana izgleda savršeno, po svim objektivnim mjerilima vi ste uspješan član društva, imate uspješnu karijeru, osiguranu materijalnu egzistenciju, ali ipak osjećate neki unutarnji nemir, neko nezadovoljstvo tinja duboko u vama koliko god vi na logičkoj, intelektualnoj razini bili sasvim zadovoljni sobom i svojim životom

● Ne želite više podržavati „status quo“ u vašem životu

● Tražite se u životu….lutate ….

● Želite se okušati u nečem novom, a nemate dovoljno hrabrosti da to sami i učinite. Treba vam motivacija i pomoć.

● Tražite odgovore na mnogobrojna pitanja, a ne nalazite ih koliko god se trudili

● Čini vam se da sve što pokušate je uzaludno i ne vodi ničemu doli još samo jednoj frustraciji više

● Možda ste jednom imali sve što ste željeli imati a nesmotreno ste to izgubili, jer niste znali prepoznati trenutak, niste znali prepoznati drugu osobu, a poglavito jer niste znali prepoznati sebe i svoje iskonske potrebe i želje

● Želite izvući pouku i naučiti nešto iz svojih pogrešaka

● Tražite svoju svrhu i životni smisao

● Želite upoznati sebe, „pravog“, sretnog, autentičnog sebe

● Želite ostvariti svoje snove

● Možda u stvari ne želite, to što mislite da želite. Želite saznati što uistinu želite

● Želite biti kreator vlastitog života i svjesno ga kreirati u skladu sa vašim htijenjima, vašim temeljnim uvjerenjima, u skladu sa potrebama vaše duše.

Ako ste posjetili ovu stranicu na dobrom ste putu da nađete to što tražite !

ŠTO DOBIVATE OVIM PROGRAMOM?

Ovaj program je osmišljen da uz moju stručnu pomoć nađete odgovore na pitanja koja vas muče, korištenjem vlastitih potencijala i resursa, jer svi odgovori su već u vama, samo ih trebate osvijestiti.

Tijekom trajanja programa osvijestit ćete svoje potencijale, osvijestit ćete svoje najdublje želje koje duboko rezoniraju sa potrebama vaše duše, a zakopani su ispod slojeva i slojeva nametnutih uloga i uvjerenja za koja čvrsto  vjerujete da su autentično vaši, a oni to nisu.

Ovim programom dobivate jedinstvenu šansu za upoznati sebe, „pravoga“ sebe i živjeti život o kojem oduvijek sanjate, a niste ga se usudili živjeti radi raznoraznih ograničavajućih faktora (bilo vanjskih, objektivnih; bilo unutarnjih, subjektivnih).

Ovaj program pomoći će vam da pronađete to što tražite, to nešto više, to nešto više što tražite od života, to nešto više što tražite od sebe.

Ovaj program pomoći će vam da vaš život postane duboko smislen. Ovim programom osvijestit ćete svoju životnu svrhu i pronaći taj unutarnji mir koji tako žarko želite pronaći.

Ovim programom konačno ćete pronaći SEBE !

Ja sam dr.sc. Sanja Radeka,  certificirani life coach i vodim ovaj program prema principima life coachinga ali i sa pozicija osobe koja se i sama dugo tražila u životu, sa pozicija vlastitog iskustva u traženju sebe, „prave“, autentične sebe.

Da, pronašla sam se (uglavnom), jer sam imala puno hrabrosti i dovoljno mudrosti da naučim nešto iz pogrešaka koje sam činila, jer sam imala dovoljno motivacije, a ponajviše upornosti, u traženju sebe, prave sebe i svoje životne svrhe. Moje traženje sebe, uglavnom je bilo zasnovano na „metodi učenja na vlastitim pogreškama“, na „metodi padova i neprestanih, upornih dizanja“, na „metodi osobnog (duhovnog) rasta i razvoja“, na „metodi cjeloživotnog učenja“.

I trajalo je jako dugo, vjerujem da još traje, jer sam stava da osobni (duhovni) rast i razvoj u životu bilo koje osobe ne bi trebao imati rok trajanja, stava sam da se radi o kontinuiranom životnom procesu. Moje stručne kvalifikacije i dugogodišnje životno iskustvu u predmetnoj tematici daju mi za pravo jamčiti vam da će te, slijeđenjem ovog programa posebno osmišljenog za sve vas koji se u životu „tražite“, koji od života tražite nešto više, koji od sebe tražite nešto više, to isto i pronaći.

Ja vodim proces, vi upravljate sadržajem!

Eto, to sam ja i moja pro(e)mišljanja od prije dvije godine. Kad ih čitam sada, čine mi se još uvijek aktualnim, mislim da i sad mislim isto…, jedina promjena je što sam u međuvremenu završila edukaciju i postala certificirani life coach.

I certificirani mindfulness trener, k tomu!!☺☺