NE JEDEM KROASANE

Fućkaš Pariz. Radije bih išla u Rim. Tamo je ljepše.

Iako jako volim kroasane, tj. jako sam voljela kroasane, sada se više ni ne sjećam njihova okusa. Ne jedem ih više…. preventiva i kurativa sve u jednom. Kolesterol, šećer, tlak, kile….. pizdarije…..sve u jednom. Ne želim imati pizdarije, niti pojedinačno a kamoli all inclusive. Pa….eto ne jedem kroasane više, općenito puno više pazim na prehranu nego prije.

Prije čega? Prošlog života….? Nemam pojma….

Ne jedem više kroasane i puno sam discipliniranija jer imam cilj. Želim biti zdrava. Želim dobro izgledati. Želim biti umjerena. Želim biti dama.

Ne jedem kroasane jer imam viši cilj i poradi toga cilja nije mi teško ne jesti ih. Iako im se sjećam okusa, mirisa, teksture, čarobnog dodira rastopljene čokolade, svilenkastog sjaja zlatno žutog maslaca. Živo se sjećam svega jer nisam ih se u potpunosti odrekla, samo sam puno, puno discipliniranija nego prije.

Prije čega….?

Prisjećam se i bivšeg života. Ni njega se nisam u potpunosti odrekla. Samo privremeno apstiniram.

Od bivšeg života?…. od života općenito…???

Pročišćavam um i tijelo.

Sama.

U stvari nisam sama. I Tigar je tu.

Tigar je sto posto blesav. Volim ga puno (iako je blesav). Mogu ga grliti i ljubiti koliko god želim. Bez maske. Tigar se ne boji korone. Ma jebe se njemu za koronu. Ne boji se ali ne izlazi iz stana. Osim na balkon (tamo mu je posuda sa pijeskom).

Balkon je njegov prozor u svijet.

Ni meni se ne izlazi iz stana. Za razliku od Tigra meni se ne izlazi ni na balkon.

Prozor je moj prozor u svijet.

Lijepo mi je u stanu. Toplo, udobno, mirisavo. Okićen je. Moj dom. Moj dragi dom kojeg toliko volim.

A sve može nestati u trenu, u jednom trenu čistog užasa.

Gledam apokaliptične slike razrušenih domova Petrinje, Siska, Gline, Majske poljane….eto sad znam i di je Majska poljana (iako bih iskreno voljela da ni sad ne znam). Tužno…stvarno tužno….

Pa daj Bože…Božić je….Nova godina je….

Slike čistog užasa zamjenjuju blještavi sjaj lampica okićenog bora…miris cigle i prašine – miris fritula i kuhanog vina…hladni šator-topli dom…

Jadni napaćeni ljudi….cijeli život u jednoj plastičnoj žutoj vrećici…

Ali nadu i vjeru nitko nam ne može oduzeti. Imamo pravo nadati se i vjerovati da će biti bolje.

Dogodine. To je sutra.

Želim to, želim to od srca. Svima nama.

Pa dosta je bilo Bože!!! Valjda smo shvatili.

U ime sviju nas obećavam da ćemo biti bolji. Trudimo se. Iskreno se trudimo.

Bolja sam. Časno i pošteno živim. Volim ljude. Optimistična sam. U svemu se trudim naći barem nešto dobro i pozitivno.

NE JEDEM KROASANE!

Fućkaš Pariz, i tako više volim Rim.

Hvala ti Bože što smo živi. Ponizno, iskreno i čista srca ti zahvaljujem što smo živi.

Hvala!

Sutra je Nova godina.

Sutra je novi dan…