Ako opet ti se desim,
Iz riznice sjećanja stvorena,
Žudnjom utjelovljena,
Sasvim drugačija a posve ista,
Dodirni me pogledom,
Ogrni toplinom,
U krilo sakrij me,
Najljepše riječi reci tišinom,
Jer ko onda ja sam,
Ja još ljubim isto,
Nevino i čisto…
Ako opet ti se desim,
I komadićem duše
Ganem u ovaj kasni sat,
U riznicu sjećanja ti opet pohrani me,
Do onda…
„To je prava radost u životu – biti iskorišten za svrhu koju sami smatrate silnom. Biti sila prirode, a ne grozničavi mali kup bolesti i nesreća koji se žali da svijet ništa ne čini kako bi ga učinio sretnim. Smatram da moj život pripada cijeloj zajednici i do kraja mog života moja je privilegija činiti za nju sve što mogu.“ Duboko su me se dojmile ove riječi Georga Bernarda Shawa kad sam ih pročitala, prožele su cijelo moje biće, dotaknule su moju dušu, moje srce i u trenutku jasnoće, trenutku stvarnom i nadrealnom u isto vrijeme, bilo mi je jasno – To je moja misija. Raditi ono što znam najbolje što mogu na dobrobit sviju, to je moja misija. Moji projekti, moje knjige, moje slike moj su kreativni izričaj, ali oni nisu samo to, nisu samo odraz moje nadahnutosti i trenutne inspiracije. Oni su puno više od toga. Moj su dar vama, moj su dar cijeloj zajednici jer moj život nije samo moj, moj život pripada cijeloj zajednici, a ja samo radim ono što znam i volim, najbolje što mogu. View more posts
Otvoreno by Sanja Radeka