Hej, djevojko, ženo…
O tebi pjesma ova je,
Očima novim, život, ti pogledaj,
Progledaj…
Planina visoka, iza tebe,
U daljini ostala je,
Ocean, široki, mogućnosti,
Ispred tebe je.
Hej, djevojko, ženo…
Tvoja pjesma ovo je,
Tebi, što stazama puta svog,
Ponosno koračaš,
Ona posveta je.
I sukno, i škare, u tebe su,
Mila moja,
Život svoj, po mjeri, ti iskroji.
Osmijehom najljepšim,
Ti osmjehni se,
Jer ocean mogućnosti,
Od Boga,
Darovan ti je.
Hej, djevojko, ženo…
„To je prava radost u životu – biti iskorišten za svrhu koju sami smatrate silnom. Biti sila prirode, a ne grozničavi mali kup bolesti i nesreća koji se žali da svijet ništa ne čini kako bi ga učinio sretnim. Smatram da moj život pripada cijeloj zajednici i do kraja mog života moja je privilegija činiti za nju sve što mogu.“ Duboko su me se dojmile ove riječi Georga Bernarda Shawa kad sam ih pročitala, prožele su cijelo moje biće, dotaknule su moju dušu, moje srce i u trenutku jasnoće, trenutku stvarnom i nadrealnom u isto vrijeme, bilo mi je jasno – To je moja misija. Raditi ono što znam najbolje što mogu na dobrobit sviju, to je moja misija. Moji projekti, moje knjige, moje slike moj su kreativni izričaj, ali oni nisu samo to, nisu samo odraz moje nadahnutosti i trenutne inspiracije. Oni su puno više od toga. Moj su dar vama, moj su dar cijeloj zajednici jer moj život nije samo moj, moj život pripada cijeloj zajednici, a ja samo radim ono što znam i volim, najbolje što mogu. View more posts
Otvoreno by Sanja Radeka